Osnovni izvor autorskog prava u Republici Hrvatskoj je Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07, 80/11, 144/12). Kaznena odgovornost zbog povrede autorskog prava i njemu srodnih prava uređena je Kaznenim zakonom. Još neki zakonski i podzakonski akti sadrže odredbe o autorskom pravu.

Javno korištenje glazbenog djela, prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, jest svako korištenje na javnom mjestu, odnosno na mjestu koje je pristupačno javnosti, ili mjestu koje okuplja stanovit broj ljudi izvan kruga obitelji i znanaca. Pojam javnog korištenja u zakonu odnosi se na svaku svrhu i svaki medij izvođenja u prostoru pristupačnom javnosti, radi užitka ili profita, "u živo" ili pak izvedbom putem sredstava za mehaničku reprodukciju glazbe.

Naknade za javno korištenje glazbe u pravilu su ugovorene s krovnim asocijacijama korisnika. Kao i svugdje u svijetu, tako i u Hrvatskoj naknade u svakom slučaju ovise o tipu, vrsti i obimu korištenja glazbenih djela, pa se u tom smislu razlikuje primarno (koncerti i priredbe, diskoteke, noćni klubovi i sl.), sekundarno (pozadinska glazba u lokalima, trgovačkim centrima i sl.) i prateće korištenje glazbe (aerobik, plesne škole i sl.).

Npr. naknada za korištenje glazbe u ugostiteljskim objektima sporazumno je ugovorena s Hrvatskom obrtničkom komorom, a ovisi o tipu, vrsti i obimu poslovanja, odnosno različitim čimbenicima kao što su vrsta objekta, područje u kojem se on nalazi, kapacitet, radno vrijeme i sl.

Glazbeno djelo pripada onome tko ga je stvorio, pa stoga autori imaju isključivo pravo kontrole javnog izvođenja svojeg djela. S obzirom na specifičnost glazbe koju je istodobno moguće koristiti na bezbroj mjesta i načina, autori svoja prava u praksi ostvaruju kolektivno, kroz sustav koji okuplja njihova matična društva iz cijelog svijeta. Ovaj globalni međunarodni sustav u Hratskoj predstavlja HDS ZAMP.

Svatko tko javno posluje, pa je stoga i pred zakonom odgovoran za sve što se u njegovu poslovnom prostoru zbiva, treba zatražiti dozvolu za javno korištenje glazbe te podmiriti predviđenu naknadu i tako osigurati zakonitu izvedbu ili reprodukciju glazbe u svojem prostoru.

U tom slučaju vi neovlašteno koristite glazbu, odnosno kršite zakon i nanosite financijsku štetu nositeljima prava na glazbenim djelima. Svakako ćemo vas na vrijeme podsjetiti na vaše dugovanje, bilo kontaktom s referentom ili u pisanom obliku. No HDS ZAMP je dužan poduzeti sve mjere koje su zakonom predviđene za osiguravanje provođenja prava autora. To, ukoliko je potrebno, uključuje i pokretanje prekršajnog, ili čak kaznenog postupka protiv prekršitelja, kao i pokretanje sporova radi naplate dugovanja.

Nepoznavanje zakona ne amnestira prekršitelja i ne osigurava ga od mogućih sankcija. Ukoliko pokrećete vlastito poslovanje u kojem koristite glazbu, svakako se morate prethodno raspitati o svim vašim pravima i obavezama, pa onda sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima osigurati legalno korištenje glazbenih djela.

Da, trebate. HRT pretplata je obveza utvrđena zakonom, koja se plaća temeljem posjedovanja radio i TV prijamnika. Sredstva ostvarena pretplatom primarni su izvor prihoda za rad i razvoj HRT-a (stvaranje i emitiranje programa namijenjenog javnom informiranju, obavljanje poslova izgradnje, razvijanja i održavanja mreže radiodifuzijskih uređaja...).

Autorska naknada za javnu izvedbu glazbenih djela nije sadržana u iznosu pretplate, bez obzira na uvećani iznos tarife HRT-a za javne objekte. Zakonski, javna izvedba otpočinje svakim pojedinačnim uključivanjem prijamnika u javnom prostoru. Dakle, korisnik nije samo radio ili televizijska postaja (koja također treba odobrenje) nego i vi u onom trenutku kada koristite glazbu u poslovnom prostoru.

Svakako imate pravo taj nosač slušati, međutim ne možete ga dalje javno koristiti. Naime, kupnja primjerka autorskog djela na nosaču zvuka ne daje vam pravo da ga javno izvodite. Kao predmet, nosač zvuka jest vaše vlasništvo, ali njegov glazbeni sadržaj nije. Taj "živi" sadržaj sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima pripada onima koji su ga stvorili. Stoga na svakom nosaču zvuka piše da su sva prava proizvođača i vlasnika snimljenog djela pridržana, a neovlašteno presnimavanje, javno izvođenje i radiodifuzija snimljenog djela je zabranjeno. To znači da CD možete slušati u svojem domu, automobilu i svim privatnim prostorima u kojima se njegov sadržaj neće koristiti javno. Za bilo koju vrstu javne izvedbe zaštićenog glazbenog sadržaja potrebno je imati odobrenje odnosno platiti predviđenu naknadu.

Trebate. U televizijskom programu se glazba upotrebljava u uvodnim i odjavnim "špicama", ali i u propagandnom programu, tako da je praktički nemoguće imati TV prijamnik uključen, a ne koristiti glazbu u poslovnom prostoru.

Za svako javno korištenje glazbe u poslovnom prostoru potrebno je imati odobrenje autora, odnosno njihove udruge, i za to platiti određenu naknadu. Ovo se odnosi i na korištenje glazbe s Interneta, pa i s Youtuba. 

Sukladno Zakonu o autorskom i srodnim pravima vlasnik poslovnog prostora suodgovoran je za svako neovlašteno korištenje glazbe.  

Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, naknadu za javnu izvedbu dužan je podmiriti organizator priredbe, odnosno vlasnik prostora, ako ugovorom nije drugačije određeno.

Položaj HDS ZAMP-a kao jedine udruge za kolektivno ostvarivanje prava propisan je Zakonom o autorskom i srodnim pravima. Praksa u svijetu je također najčešće takva da postoji samo jedna udruga za kolektivno ostvarivanje prava, a ukoliko postoje dvije, one ne rade na konkurentskom principu već surađuju. Postoji nekoliko bitnih razloga što je tomu tako, a jedan od važnijih jest pravna sigurnost korisnika. Naime, ukoliko bi u jednoj zemlji postojalo više udruga za kolektivno ostvarivanje prava koje bi djelovale zasebno na konkurentskom principu, tko bi i kako odredio kome se treba platiti naknada?

S obzirom na ove potencijalne komplikacije, svjetska je praksa da u pravilu u svakoj zemlji postoji samo jedna udruga za kolektivno ostvarivanje prava, odnosno ukoliko kojim slučajem postoji više njih, one svakako prema korisnicima djeluju u zajedničkom sustavu.

Novac prikupljen od korisnika autorskih glazbenih djela u javnom korištenju prosljeđuje se hrvatskim i inozemnim autorima u obliku autorskih honorara. Obračun honorara radi se prema podacima o djelima korištenim u radijskim i televizijskim programima te na koncertima i priredbama, a honorar pojedinog autora ovisi o načinu i količini korištenja njegovih djela.

HDS ZAMP ostvaruje prava hrvatskih i inozemnih autora glazbenih djela. Svakom autoru se obračunavaju honorari sukladno broju emitiranja njegovih djela u javnoj izvedbi. Visina honorara ovisi o tome koliko je koji autor bio zastupljen, te kojem žanru pripadaju njegova djela. Honorari za inozemne autore i specifikacije korištenih djela šalju se njihovim matičnim društvima koja vrše pojedinačne isplate.

Ukoliko je riječ o autoru koji je istupio iz sustava za kolektivno ostvarivanje prava i koji onda svoja prava ostvaruje samostalno - individualno, te ukoliko želite koristiti isključivo djela na kojima je on jedini nositelj prava, onda korištenje tih djela možete s njim individualno ugovoriti. No, u praksi je vrlo malo autora koji su izvan sustava, jer neka prava autori mogu, a zbog pravne sigurnosti korisnika, ostvariti isključivo kolektivno.

U svakom slučaju, ukoliko glazbu javno koristite, Zakon predviđa da svako takvo korištenje djela prijavite te dostavite potrebne podatke. Ako je riječ o djelima autora koji su istupili iz sustava kolektivnog ostvarivanja prava, niste obvezni plaćati naknadu. Međutim, koristite li djela autora koji nisu istupili iz sustava, obveznik ste plaćanja naknade.

Sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, i za izvođenje tradicionalnih djela u isključivo izvornom obliku naplaćuje se naknada. Prikupljena sredstva odlaze u Fond za unaprjeđenje stvaralaštva te se usmjeravaju na aktivnosti kojima se čuva tradicijska glazbena baština (npr. godišnji HDS-ov natječaj Tradicional).

Također, valja istaknuti da se tradicionalna djela vrlo rijetko izvode u svojem izvornom obliku, a najčešće je riječ o prilagođenoj izvedbi. U tom slučaju prilagodbe odnosno obrade tradicionalnoga glazbenog djela, autorska prava pripadaju obrađivaču. 

Ukoliko se pak koriste isključivo djela davno preminulih autora (autora koji su preminuli prije više od 70 godina) u izvornom obliku, ona se u svojem izvornom obliku mogu koristiti bez obveze plaćanja naknade, ali korisnik svakako i dalje ima obavezu prijave korištenja djela i dostave podataka o djelima koja se koriste.

Međutim, ukoliko koristite obrađeno/prerađeno djelo davno preminulog autora, što je vrlo često slučaj, naknada se plaća i pripada autoru obrađivaču. 

Ovaj Sustav, koji danas postoji u zemljama Europe i svijeta, počeo je nastajati razvojem tehnologije još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Rastom industrije proizvodnje praznih nosača i uređaja za snimanje, reproduciranje (umnažanje) zaštićenog autorskog sadržaja postalo je nemoguće kontrolirati. Zbog toga je, kao izuzeće od prava autora da odobri ili zabrani svako reproduciranje svojeg djela, uvedeno pravo na naknadu za privatno i drugo vlastito korištenje djela.

Kroz sustav privatnog kopiranja građani imaju pravo autorska djela kopirati s legalnih izvora za svoje privatne potrebe i korištenje. Autori tako dobivaju pravo na pravičnu naknadu koju plaćaju predstavnici industrije koja se razvija na osmišljavanju novih mogućnosti reprodukcije autorskih djela.

Kroz sustav naplate naknada za privatno kopiranje, HDS ZAMP prikuplja jedinstvenu naknadu za autore glazbenih djela, umjetnike izvođače, proizvođače fonograma, nositelje prava na audiovizualnim djelima, filmske producente i redatelje, nakladnike i književnike.

Naknade prikupljene u ovom sustavu dijele se udrugama navedenih nositelja prava (HDS, HUZIP, ZAPRAF, DHFR, ZANA, DHK) koje ih dalje distribuiraju svojim članovima.

HDS ZAMP naknade za privatno kopiranje raspodjeljuje hrvatskim i inozemnim autorima glazbenih djela, a 30% od ukupno prikupljenih naknada putem natječaja se svake godine dijeli  za poticanje umjetničkog stvaralaštva. Na taj se način  svake godine sufinancira više desetaka različitih manifestacija, od onih koji se odnose na amatersko stvaralaštvo, preko festivala i manifestacija demo bendova do već afirmiranih festivala.

Naknada za privatno kopiranje temelji se na svojevrsnom principu solidarnosti, a s obzirom da je distribucija i reprodukcija zaštićenog sadržaja danas uistinu prevelika i prebrza da bi ju se pojedinačno kontroliralo. Jasno da se neće uvijek na sve nosače snimati isključivo zaštićeni autorski sadržaj, to je i uzeto u obzir kod formiranja naknada koje su pak sporazumno ugovorene s Hrvatskom gospodarskom komorom. Tako naknada za jedan prazan CD iznosi 0,08 kn, iznos koji je daleko niži od vrijednosti zaštićenih autorskih djela koja se na jedan takav CD mogu presnimiti.

U medijskim objavama često nailazimo na povezivanje Sustava privatnog kopiranja s ilegalnim radnjama, npr. tvrdnju da se na taj način legalizira piratstvo. To nikako nije slučaj. Sustav privatnog kopiranja, sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, omogućava fizičkoj osobi da za vlastito privatno korištenje snimi autorski sadržaj s isključivo legalnog izvora (kupljeni nosač slike ili zvuka, download itd.)

Oni koji "skidaju" glazbu s ilegalnih izvora, svakako su izvan legalnog Sustava privatnog kopiranja jer do glazbe dolaze neovlašteno i mimo zakona.

Često se spominje kako autori provođenjem Sustava privatnog kopiranja nadoknađuju nedovoljnu zaradu koju ostvaruju prodajom svojih djela. Dio hrvatskog slušateljstva smatra da su ta djela često nedovoljno kvalitetna i da glazbenici vrlo malo rade. No, zadaća ovog sustava nije da nagradi najkvalitetnija djela, nego da se onim nositeljima prava čija se djela presnimavaju omogući da za takvo korištenje djela dobiju naknadu. 

Velik je broj glazbenih i filmskih umjetnika u Hrvatskoj i u svijetu koji rade vrlo marljivo i vrlo kvalitetno. Svi se slažemo da oni zaslužuju naknadu. Međutim, oni koji imaju primjedbe na kvalitetu rada umjetnika za koje se prikuplja ova naknada nisu svjesni da se radi o imovinskim pravima na djelima koja su neupitna i za koje se naknada isplaćuje sukladno opsegu korištenja, a ne prema kvaliteti.

Glazba, slika i riječ imaju jednaku težinu kao bilo koje drugo vlasništvo, bili oni opipljivi ili ne. Iako zahvaljujući tehnologiji glazbu lako možemo preuzeti, nemamo to pravo učiniti bez ikakve naknade tvorcu tog djela.

HDS ZAMP ne naplaćuje naknade za privatno kopiranje za ove uređaje. Svi uređaji koji se smatraju predmetom naknade sporazumno su ugovoreni s predstavnicima uvoznika uređaja za pohranu i snimanje djela i temeljem njihovih podataka određeni su svi oni uređaji na koje se ova naknada plaća.