Auguste: njih dvije i Ona
Iako su svoju radijsku premijeru doživjele tek nedavno, akustični duo Auguste dobro su poznato ime zagrebačke kantautorske scene. Ivana Lulić i Gordana Marković dvije su simpatične i pristupačne cure s kojima smo popričali povodom izlaska njihovog singla „Ona“ koji već osvaja radijski eter i predstavlja još jednu majstoriju producentskog tima Tomislava Šuška, Pavla Miholjevića i Jure Ferine. Iz stroge akustike prešle su u punokrvnu bendovsku postavu koju sada, osim Ivane i Gordane, čine Jerko Jurin na bubnjevima i klavijaturist Tomislav Leko.
Ukoliko su i vas šarmirale aktualnim singlom, svakako ih poslušajte u finalu HR Demo kluba u zagrebačkoj Tvornici, 14. svibnja!
Što je bio poticaj da Auguste krenu u glazbenu avanturu? Što je u bend donijela Ivana, a što Gordana?
Ivana: Auguste su davno, ali zbilja davno, krenule u svoju glazbenu avanturu, no tek sada, kada se sav naš dosadašnji rad materijalizirao u ovom prvom singlu ''Ona'', nekako imam osjećaj da smo zaokupile pažnju šire javnosti. Jako me veseli svaka povratna informacija na singl. U životu mi je glazba oduvijek bila prisutna u puno većoj mjeri nego kod regularnog slušatelja, tako da sam i sve svoje odluke nekako usklađivala s tom filozofijom.
Gordana: Svaka je u ovaj bend unijela sve svoje prethodno glazbeno iskustvo i ljubav prema određenom glazbenom stilu. Meni je poticaj za Auguste bila želja za stvaranjem autorske glazbe na hrvatskom jeziku, a tekstovi su mi uvijek bili barijera... Tu se izvrsno nadopunjavamo, jer Ivana većinom stoji iza tekstualnih ideja, na što se ja nadovezujem glazbom.
S kojeg izvora crpite inspiraciju, kako izgleda vaš kreativni proces?
Ivana: Zaista trebam pronaći energiju nakon redovnog posla, na kraju dana, za novo kreativno stvaranje. Onaj klik, kada ne želim ispustiti olovku iz ruke jer se bojim da će inspiracija nestati, najčešće se dogodi u gluho doba noći oko 2, pola 3 kad bih već odavno trebala biti u krevetu. Tada nastane većina Auguste pjesama. Preko dana uspijem zapisati samo neke ideje, slike koje mi se učine zanimljivim.
Gordana: Moj kreativni proces upliće mi se u apsolutno svaki dio dana i u sve što radim (smijeh). U glavi mi se uvijek motaju neke melodije, ideje... Dok hodam ulicom, dok sam na poslu i kopiram ugovore ili plešem. Volim sjesti sama na kavu i promatrati ljude, malo se odmaknuti od mobitela koji stalno zvoni i distancirati se od užurbanosti i stresa koji su svuda naokolo... Vrlo sam društven tip osobe, ali sam shvatila da mi često pomaže samoća. Tada tek dolaze one prave ideje. Ozbiljan dio posla, kada to odlučim nekako zabilježiti i odlučiti da je to to, najčešće se događa kasno navečer.
Eterom upravo plovi vaš singl „Ona" - tko je Ona i kako je nastala ta pjesma?
Ivana: Ona je djevojka narančaste kose (smijeh). Na trenutke se pitam da li se tako osjećala i Adele kad je pisala o svom bivšem dečku, a onda poslije čula vlastitu pjesmu na radiju. Ne želim zvučati pretenciozno i nimalo nas ne uspoređujem s Adele, no priče iza pjesama poprilično su slične. Trebalo je nekako preboljeti prvu pravu ljubav. Ona je sada Njegova djevojka.
Gordana: Čim mi je Ivana poslala tekst za tu pjesmu, ja sam joj pridodala melodiju, kasnije harmonije i to je bilo to. Ta je pjesma nastala puno jednostavnije nego mnoge naše ostale pjesme (smijeh).
Kako bi opisale iskustvo prelaska iz akustičnog dua u punokrvni bend s ritam sekcijom?
Gordana: Uvijek težimo tome da pjesme mogu funkcionirati samo uz pratnju jedne gitare. Ali nikada neću zaboraviti Ivanin, a vjerojatno i vlastiti izraz lica kada je Jerko prvi puta zasvirao s nama. Isto tako je bilo i s Tomislavom... To je pjesmama trenutačno dalo jednu novu dimenziju.
Ivana: Čak i sada sa punokrvnim bendom možemo zvučati poprilično ogoljeno. Bit je pogoditi emociju u pjesmi i stvoriti pravu atmosferu. To možemo i sa jednom gitarom i sa cijelim bendom.
Kakva su vaša dosadašnja koncertna iskustva? Postoji li neko idealno koncertno okruženje za vašu glazbu?
Gordana: Mjesta poput Tunela u Rijeci ili Booksa u Zagrebu... Uglavnom mjesta gdje nastupaju ne baš bučni bendovi, poput nas.
Ivana: Imamo veliko iskustvo nastupanja pred publikom, ne samo kao Auguste već i u raznim drugim projektima, i zaista se rijetko dogodi da publika ostane skroz fokusirana na izvođače. Kultura slušanja glazbe danas je posve drugačija, tako da se zaista ugodno osjećamo na mjestima gdje nas ljudi zaista dođu slušati.
Tko su vaši glazbeni uzori i s kim biste jednog dana voljele ostvariti suradnju?
Gordana: Počelo je sve s Beatlesima u osnovnoj školi, nastavilo sa Joni Mitchell, Evom Cassidy i Norah Jones, a dan danas uživam slušajući Ellu Fitzgerald i Ninu Simone. U svakom izvođaču se može pronaći nešto što te inspirira, to onaj faktor koji nam zadrži pažnju na njemu, pa bio on priznati glazbeni umjetnik ili osoba koja se glazbom bavi malo manje profesionalno... Jer osoba to ima ili nema u sebi.
Ivana: Amos Lee je jedan fantastičan američki kantautor koji me oduševio u pariškom La Cigaleu prije 2 godine. Neki odlaze u Pariz zato što je to grad ljubavi, a ja sam otišla u Pariz samo da ga čujem uživo jer sam valjda njegov najveći fan u Hrvatskoj! Atmosfera koju je s bendom stvorio na pozornici dala je neku posve novu dimenziju svim tim pjesmama. Da mi se pruži neka luda prilika nastupiti s njim, vjerujem da ne bih imala nikakvih problema stati s njim na pozornicu. Isto ne bih mogla reći, recimo, za Noru Jones. Tada bi mi se vjerojatno odsjekle noge od treme :) Jako mi se svidio i posljednji album Patty Griffin.
Svrstavate li sebe u aktualni val mladih, ištekanih kantautora ili se vidite u nekom drugom miljeu?
Ivana: Uvijek će nas netko negdje željeti svrstati, to je jednostavno ljudima u prirodi. Akustični kantautorski val nama je bio veliki poticaj i vjetar u leđa. Ne bih nas željela svrstavati u bilo kakav milje jer smo svi specifični na neki svoj način. Jednostavno želim da našu glazbu izvodimo onako kako je čujemo i da pronađemo publiku koja će voljeti slušati ono što radimo.
Gordana: Mislim da je neopterećenost ono što povezuje ovaj val mladih autora. Ne vodimo se time da li je nešto komercijalno isplativo. Meni zbilja nije motivacija za stvaranjem glazbe želja da je što više ljudi čuje, nego sam sretna što mi stvaranje glazbe pruža neopisivu slobodu, a zbog toga smo i krenuli raditi to što radimo.
Kako vidite svoju glazbeničku i diskografsku budućnost – je li to izdavanje albuma, singlova, free download i nešto potpuno treće?
Ivana: Mislim da je glazba danas zaista dostupna svima. Free download je sjajan za jačanje promocije benda, no još uvijek je jako rašireno mišljenje da bi glazbenici trebali svirati besplatno dok ne ''ojačaju''. Ne slažem se s time, iako bih najradije da Auguste budu kao Radiohead, da postavimo album na besplatni download i da ga fanovi plaćaju onoliko koliko smatraju da vrijedi. Uz kulturu koja vlada u Hrvatskoj, sumnjam da bismo pokrile neke najosnovnije troškove, a kamoli troškove uložene u snimanje albuma. Sada je prvi singl vani i budući da dobivamo samo sjajne komentare, to nam je sigurno poticaj za daljnje stvaranje. Snimit ćemo i ostale pjesme jer smo okupile jake suradnike koji vjeruju u nas i to nam strašno puno znači jer ponekad trebamo nekog da nam kaže kada previše cjepidlačimo. Imamo visoke standarde!
Iz vaše perspektive, kako gledate na pitanje autorstva i autorskih prava?
Ivana: Neke stvari su mi i dalje vrlo nejasne po tom pitanju, tako da su radionice koje organizirate za mlade autore zaista hvale vrijedne. Prvom prilikom dolazim na njih! Voljela bih jednog dana samo pisati pjesme i nastupati, a ne raditi od 9-17 sati. Zbog toga je važno podržavati autore i nagraditi ih za glazbu koju stvaraju.
Pročitajte i ostale tekstove iz rubrike "Oni dolaze": Irena Žilić, Nina Romić, Sara Glojnarić...
