Kristijan Rahimovski: "Dan kad odvojimo pornografiju od glazbe bit će velik dan za sve"
Iako nosi poznato prezime, Kristijan Rahimovski već od samih početaka glazbene karijere hrabro gazi svojim putem, prvo s grupom Raspashow, a nakon toga samostalno. Ipak, Kristijan je ostao vjeran svojem rock zaleđu koje kombinira s modernim aranžmanima i pitkim melodijama, a da se odvažnost pokazala dobrom odlukom, dokazuje i nedavni uspjeh na 61. Zagrebačkom festivalu sa skladbom „Postoji li mjesto“. Unatoč tome, Kiki je vrlo realna i skromna osoba, svjestan kako je iskren autorski rad često „kruh sa sedam kora“.
Kakvi su dojmovi nakon ovog osvježenog izdanja 61. Zagrebačkog festivala? Smatraš li da format festivala ipak ima budućnost?
Dojmovi se još uvijek nisu slegli. Prekrasan ambijent, izvrsna produkcija, big band, publika, nekako imam dojam da se te noći zaista dogodila velika stvar za hrvatsku glazbu. Takav format sigurno ima budućnost i uvjeren sam da će i narednih godina biti bolji i da će u vrlo kratkom periodu postati i najutjecajniji u regiji. Veliki iskorak je napravljen sa Zagrebačkim festivalom prema mladoj publici, a i prema nama autorima, što mlađim, što starijim.
Tvoja skladba „Postoji li mjesto“, s kojom si nastupio na festivalu, proglašena je među 18 kandidata najčešće emitiranom pjesmom Zagrebačkog festivala prema sustavu PlayKontrol. Što misliš, koji je razlog takvom uspjehu?
Kao autor pjesme bio sam siguran da je pjesma kvalitetna i puna emocija i nisam se htio žuriti sa njenim izdavanjem, nego kad se zaista otvori neka prilika. To je za mene bio Zagrebački festival. Ono što je pak s druge strane čar bavljenja glazbom, je da zaista nikad ne znaš koja pjesma će ti donijeti uspjeh, uglavnom se mi autori vodimo emocijama i ako je nama dobro velika je mogućnost da i publici bude dobra. Zaista, ne znam koja je tajna, mislim da je iskrenost najbitnija i da su to ljudi prepoznali, a možda i tekst koji govori o ljubavi koja doslovce preživljava u vremenu u kojem trenutno živimo, pa su se mnogi u toj pjesmi prepoznali.
Koliko ti je i kako otac Aki pomogao u tvom skladateljskom putu?
Davno sam odlučio živjeti od glazbe i s godinama shvaćam da to nije posao za svakoga, premda je prije svega ljubav i radost. Puno je tu patnje, sreće, čarobnih trenutaka koje moraš proći da bi se zaista na nju mogao osloniti kao svog životnog partnera. Sve ove godine ona me iskušava koliko sam jak da podnesem taj teret.
Često me zafrkavaju neki kolege glazbenici da sam ja evoluirao u obitelji Rahimovski tako da sad za razliku od oca mogu reći slovo r, a i napisati neku dobru pjesmu (smijeh). Nažalost u glazbi nema pomoći, kao i općenito u umjetnosti. Ne pomažu smjernice, mudrost se ne uči nego stječe na greškama, svatko mora svoju glazbu pronaći unutar sebe, i onda je prenijeti van na ljude.
S ovim sam sve rekao o pomoći mog oca.
Kako kod tebe teče proces skladanja? Dobivaš li ideje u trenutku, neočekivano, ili se one ipak dugo „kuhaju“ dok radiš na određenoj skladbi?
Glazba mi dolazi svakodnevno, čujem je dok hodam, spavam, jedem. Ponekad dobra ideja pobjegne u sekundi ako je ne zapišem i nema više povratka, tako da uza sebe imam uvijek mobitel da se mogu snimiti. Često mi zna biti neugodno, pogotovo ako me ljudi uhvate na cesti da pjevam ili pričam sa samim sobom (smijeh). Danas u svijetu ima toliko događanja da inspiracije zaista ne nedostaje, i što se tiče ljubavnih i ozbiljnijih tema. Ideje za tekstove su uvijek tu kao i za glazbu, ali onda treba puno raditi na njoj jer te glazba može zaista dovesti na mjesta o kojima ni ne sanjaš.
Što je po tvojem iskustvu teže, napraviti dobru melodiju ili dobar tekst za pjesmu?
Nekako kroz godine slušanja hrvatske glazbe, gotovo da sam siguran da je ljudima puno bitniji tekst nego melodija, dok na nekim inozemnim tržištima i nije baš tako. Naš je jezik toliko bogat da možemo na tisuću načina reći volim te, oslikati neku situaciju sto puta na drugačiji način. Naravno da je i glazba bitna, pogoditi dobru osnovnu melodiju je uvijek najteže i tu je puno dilema. Ljudi kažu da je danas sva glazba jako slična i u jednu ruku su u pravu jer problem leži u tome što jedni druge kopiraju umjesto da nađu glazbu u sebi. Ono što sam ja naučio tokom ovih godina bavljenja glazbom jest da ona u osnovi mora biti jednostavna i pitka tako da je u kasnijem postupku kreiranja ili aranžiranju možeš samo uljepšati .
Već neko vrijeme surađuješ s našim poznatim autorom i producentom Mirom Buljanom. Kako je došlo do te suradnje i zbog čega si se odlučio baš za njega?
Miro i ja se znamo od mojih početka, on me i otkrio 1999-te u jednom kafiću dok sam pjevao. Prošao je sa mnom sve faze i poznaje me jako dobro. Nekako su nam se životni putevi poklopili, isto osjećamo glazbu, dovoljno je da se pogledamo ne moramo niti pričati (smijeh). Miro je po mojem mišljenju najveći radnik kojeg sam vidio, on zaista živi glazbu 24 sata i puno sam stvari od njega naučio. Godine 2007. sam napustio grupu Raspashow i krenuo u solo karijeru. Tada sam počeo raditi s Mirom i evo, i danas uspješno surađujemo, neke pjesme su nam prošle, neke nisu, ali vjerujemo jedan drugome.
Mnogo se prigovara mainstream izvođačima šabloniziranost i neoriginalnost. Je li teško napraviti kvalitetnu pop skladbu koja će odskakati od konkurencije, s obzirom na hiperprodukciju glazbe u ovom digitalnom dobu?
Narušen je u ljudima sustav vrednovanja kvalitetne glazbe tj. rekao bih one iskrene glazbe, a ne namjenske koja iskače iz svih kuteva. Živimo u vremenu kad kopiramo uspješne, pritom ne slušajući svoje srce. Ja prije svega to tako gledam, naravno tu i tamo se pojavi neka pjesma koja postane pravi hit, ali u našoj regiji sve rjeđe jer svaka je pjesma „hit“ i ta tri slova iskaču iz svih internetskih servisa. Ljudi više ne znaju kome da vjeruju, svom srcu ili nekome tko je pokazao malo tijela pa ga time privukao na taj svoj „hit“. Dan kad odvojimo pornografiju od glazbe, to će biti veliki dan za nju i sve nas koji se njome bavimo.
Gotovo sam siguran da u Hrvatskoj imamo izvođače koji su 1000 puta bolji i originalniji od mnogih inozemnih ali ih nema u medijima. Pravo je pitanje što je to danas mainstream, jesu li to narodnjaci, pop-folk veselice ili nekakva dobra rock grupa. Mislim da se odgovor sam nameće i da ćemo svi mi koji smo u ovoj drugoj grupi morati jako, jako puno raditi na dobrim pjesmama da se obnovi kultura slušanja glazbe.
Misliš li da je autorima mlađe generacije, zbog već spomenute hiperprodukcije, teže pridobiti publiku? Koji je, po tvojem mišljenju, najbolji put?
Prije svega svaki dobar autor mora imati i puno mudrosti, danas više nego ikad. Naravno, uvijek je početak i kraj sama pjesma te slušanje svog srca i svojih emocija, a sve ostalo je biznis i razmišljanje gdje i kako. Jedna mala zemlja poput nas je razjedinjena u svakom pogledu, imamo pun kufer županija, komercijalnih televizija, lokalnih, internet servisa, radio postaja itd. Mišljenja sam da nam ne treba toliko televizija, radio postaja i internet servisa da bi vas ljudi čuli. To je jednostavno prevelik zalogaj za nekoga tko kreće u tu avanturu zvanu showbiz. Nekad je HRT stvarao zvijezde i mišljenja sam da bi tako trebalo biti i sada, jer ipak je riječ o nacionalnoj televiziji.
Nisam šovinist ali radije ću dati 30 kuna za ulaznicu nekog hrvatskog mladog benda nego nekog stranog. Nažalost, mladi su zaluđeni YouTubeom i Facebookom ne znajući pritom da i nije baš to tako kako oni misle, postati preko noći popularan upotrebom tih servisa. Naime, to se jako skupo plaća i to su izvrsne podloge za nekog tko ima novaca da si putem tih servisa omogući veliku karijeru. To je nemoguće u Hrvatskoj i uvijek ostajemo u okviru svojih mogućnosti, jer se ne možemo nositi sa stranim zvijezdama. Najbolji put za mladog autora su prije svega dobre pjesme, i pametno korištenje svih servisa koji su mu dostupni za plasiranje vlastite glazbe.
Dosta si aktivan i na društvenim mrežama. Koliko ti mišljenja i sugestije publike znače i uzimaš li ih u obzir prilikom skladanja?
Naravno, svaki komentar i kritika bila pozitivna ili negativna, je dobra. Bitno je slušati svoju publiku jer je ona sastavni dio vaše glazbe. Bilo bi sasvim ludo živjeti od glazbe i pritom se inatiti, u smislu ja sam najpametniji i slično. To vas može, koliko god da ste uspješni, baciti na dno pa sve ispočetka.
Kakvi su daljnji planovi za karijeru – stiže li uskoro novi album?
Pišem, radim na novim pjesmama, imam ih zaista jako puno i iskreno u velikim sam problemima zbog toga (smijeh). Albumu se nadam ove godine, ali vidjet ćemo…
