Lovely Quinces: "Svirati, stvarati, putovati"
Tko je djevojka koja je prema izboru hrvatskih glazbenih kritičara napravila najbolje prošlogodišnje izdanje?
U posljednjih par godina na hrvatskoj glazbenoj sceni pojavio se priličan broj mladih imena koja djeluju u tzv. kantautorsko-akustičnom žanru, a pokazuju određenu autorsku inovativnost i svježinu. Zanimljiva je i činjenica kako je ovaj žanr dokazao da u nas srećom, ne nedostaje kvalitetnih autorica i izvođačica koje bi s vremenom te uz malo povoljnih okolnosti, mogle naslijediti već etablirane pjevačke dive iz zlatnog doba hrvatske glazbe. Jedno od tih imena je i mlada Splićanka Dunja Ercegović, koja nastupa pod umjetničkim imenom Lovely Quinces.
Dunja je prve pjesme objavila krajem 2012. putem YouTubea te na svoje iznenađenje, naišla na iznimno pozitivan odjek. Posebice se istakla skladba ˝Wrong House˝ objavljena u veljači 2013, nakon čega su uslijedili mnogi koncerti. U rujnu prošle godine objavljuje svoj prvi EP naziva ˝No Room for Us˝ koji je također pokupio pohvale hrvatskih kritičara i medija. Dunja je osim na domaćem terenu nastupala i u inozemstvu te se može pohvaliti svirkama u Beču, Calgariju, Chicagu, New Yorku, Torontu, a uskoro joj slijedi i nastup u Austinu u Texasu, na priznatom SXSW festivalu.
Tvoje prvo izdanje, EP naziva „No Room for Us“ , proglašeno je najboljim izdanjem 2013. godine prema godišnjoj anketi 20 glazbenih kritičara na Tportalu. Koliko ti ovo i slična priznanja znače kao glazbenici koja je nedavno započela s karijerom?
S obzirom da se malo manje od godinu dana intenzivno bavim glazbom i pristupam joj profesionalnije nego prije, ovakva priznanja znače mnogo - sigurno mi daju nekakav vjetar u leđa i potvrdu da idem u dobrom smjeru. Voljela bih nastaviti istim tempom i opravdati to daljnjim radom .
EP si objavila samostalno. Zašto i vidiš li sad već neke prednosti ili mane toga? Bi li u budućnosti možda željela surađivati s nekom od domaćih diskografskih kuća?
Mislim da mi, zasada, diskograf ne bi ništa više napravio nego što smo napravili sami. Nemam ništa protiv domaćih diskografa, ali sumnjam da ću objavljivati ovdje albume, jer mislim da ni njima to nije interesantno niti imaju iskustva s probojem izvođača koji pjevaju na engleskom na inozemno tržište. No nikada se ne zna kako će se stvari dalje razvijati pa unaprijed ne odbijam nikakve mogućnosti i scenarije.
Pjevaš uglavnom na engleskom jeziku - planiraš li možda pisati neke pjesme i na materinjem? Kako se ova tvoja odluka odražava na činjenicu da domaće radio postaje emitiraju uglavnom autore i izvođače koji pjevaju na hrvatskom?
Što vrijeme ide dalje, sumnjam da ću ikada pisati pjesme na materinjem. Moja odluka da pišem na engleskom je bila sasvim spontana i desila se u ranoj dobi. Sigurno nisam imala nekakve vizije niti sam strateški planirala tijek svoje moguće karijere u jedanaestoj godini. Mislim da je pitanje jezika apsurdno, previše se ide u te detalje, mislim da bi radio postaje trebale emitirati pjesme koje im se sviđaju bez previše razmišljanja na kojem su jeziku napisane. Ipak, nije sve tako crno, postoje domaće radio stanice i programi koje emitiraju i domaće izvođače koji ne pišu na materinjem jeziku.
U zadnje vrijeme dosta se novih imena pojavilo na hrvatskoj kantautorskoj sceni, od kojih mnoga njeguju akustični izričaj. Što tebe privlači u akustici i postoje li planovi da u budućnosti osnuješ svoju grupu, možda i u električnom izdanju?
Ja ga ne njegujem posebno, nego jednostavno mi je setup takav trenutno - imam samo gitaru i glas. Privlači me akustika ali se ne želim ograničavati samo na nju. Već sada pomalo gledam koje su mi druge opcije, ali da se srž glazbe koju radim ne promijeni. Volim se igrati glazbom, no trenutno ne razmišljam previše o bendu, želim se još malo pronalaziti i istraživati.
Zašto Lovely Quinces – takvo ime nije baš uobičajeno u žanru u kojem ti djeluješ, gdje se glazbenici uglavnom predstavljaju pravim imenom i prezimenom?
Zašto ne? Jedna od stvari koje su se iskristalizirale kod ovakvih odluka je to da ne razmišljam previše, spontane odluke su najbolje. Kasnije se ispostavilo da imati bendovsko ime ipak može biti dobro, pogotovo ako jednog dana stvarno budem imala bend. Vjerojatno tada to pridonosi timskom radu.
U ožujku ćeš nastupiti na SXSW festivalu u Austinu, u Texasu. Koji su još budući nastupe u inozemstvu i kako te tamo prihvaćaju kao glazbenicu koja pjeva na engleskom jeziku?
SXSW mi je za sada prioritet što se inozemnih nastupa tiče, jer je ipak riječ o ogromnom festivalu. Nakon toga nadam se da ću kroz 2014. nastupati i dalje u inozemstvu, bilo u Europi ili preko bare, ili u našoj regiji. Za sada me svugdje prihvaćaju dobro, nema neke razlike na svjetskom tržištu između artista iz Skandinavije, Engleske, Njemačke ili mene iz Hrvatske - tržište je otvoreno za sve, kao i potencijalna publika.
Čini se da dio inspiracije crpiš i od američkih kantautorica. Postoji li netko od domaćih glazbenika/ica tko te također inspirira i s kim bi voljela surađivati?
Jako volim bendove She loves Pablo i Muscle Tribe of Danger and Excellence kao i mog kolegu Petra Vranića (Elephant and the Moon). Vjerojatno ću se neko vrijeme fokusirati na svoj rad, a suradnje će pasti kao što uvijek kažem….spontano. Voljela bih da to bude s ljudima s kojima se mogu sporazumjeti i koji dijele istu strast, to je jedini uvjet.
Tvoj „proboj“ počeo je – što ti misliš točno kad? S YouTubeom, na nekom malom poluprivatnom koncertu ili … ?
Počeo je sigurno s YouTube-om, kad sam objavila svoj prvi demo single “Wrong House”. Dosta osoba je pokazalo entuzijazam i podršku, te su slali pjesmu na radio postaje, objavljivali na svojim Facebook zidovima i tako se nekako glas širio. Ja takvu promociju nikada ne bih mogla sama napraviti. Nemam ni puno strpljenja niti sam nametljive prirode.
Ambicije i planovi za 2014.? Kako misliš da bismo ti mogli pomoći mi u HDS-u?
Svirati, stvarati, putovati, predstaviti svoju glazbu pred što širim krugom ljudi, bez obzira gdje žive i na koji način konzumiraju glazbu. Nastavi li se sve odvijati dosadašnjim tempom, biti ću jako zadovoljna. U HDS sam se tek nedavno učlanila, jer prije nije ni bilo potrebe, pa mi je to sve još prilično novo.
Smatraš li da će autori u budućnosti moći živjeti od svojih autorskih prava ili će ona činiti samo jedan manji segment prihoda? Kako ti, kao mlada glazbenica, vidiš budućnost glazbe u Hrvatskoj?
Mislim da će autorska prava uvijek činiti tek jedan segment prihoda, jer glazbenici će uvijek nastupati, imati ili barem pokušavati imati neke honorare, ovisno o artistu tu je uvijek i merchandise koji je kod nekih značajna stavka itd. Što se hrvatske glazbe tiče mislim da se scena razvija u dobrom smjeru. Nakon nekoliko sušnih godina, moj je dojam da je dosta kvalitetne glazbe trenutno dostupno - posebno kod mlađih nezavisnih artista. Nadam se da će svi dobiti priliku isplivati i predstaviti se široj publici.
Ukoliko ste u mogućnosti Dunju svakako pogledajte uživo, a detaljnije informacije potražite na njezinom facebook profilu.
Foto: Zvonimir Ferina
