Razgovor s Alfonsom Karabudom: Jedinstven europski glas
Švedski skladatelj Alfons Karabuda od veljače je predsjednik Europskog saveza skladatelja, ECSA-e. ECSA je utemeljena 2007. godine u Belgiji kao neprofitna udruga s temeljnom zadaćom zastupanja interesa glazbenih stvaratelja pred regulatornim tijelima EU, pri nacionalnim vladama, te prema drugim zainteresiranim skupinama iz kulturnog života i kreativne industrije. Danas je to savez 40 strukovnih društava iz 24 europskih država, koja okupljaju više desetaka tisuća članova.
Koliko je ECSA-a uspješna u svom djelovanju od osnutka?
ECSA je veliki uspjeh već samom činjenicom da je od prvog dana postala nešto što skladatelji nisu imali: njihov jedinstveni europski glas. Prije nego što je osnovana, među društvima nismo imali međusobni kontakt koji bi svima upotpunio sliku o globalnim zbivanjima i temama važnima za sve nas. Kad biste se susreli s ključnim donositeljima političkih odluka i zakona u EU, zastupali ste jedno društvo, jednu zemlju, čak jedan glazbeni žanr a to nije bilo dovoljno. Također, prije je uvijek bila otvorena mogućnost i da netko drugi govori u ime skladatelja i "zastupa" naše interese. No sad, kad kao ECSA dođete s mandatom zastupanja svih skladateljskih društava u svim zemljama Europe, u ime skladatelja svih glazbenih pravaca – sada je drukčije, sada nas doista slušaju. Oni koji imaju pitanja i namjere ili trebaju odgovore vezane za naše teme, znaju da smo mi ti s kojima treba razgovarati.
Koji su glavni ciljevi ECSA-e pod Vašim mandatom?
Sasvim je jasno da skladatelj pojedinac, koliko god uspješan bio, nikad ne može biti niti približno jak kao velika međunarodna kompanija koja želi zaraditi na njegovom djelu. Zato nam je potrebna kontrola nad našim autorskim pravom jer samo s njim imamo mogućnost pregovaranja. To je i jedini način da se osigura i sačuva raznolikost glazbe: ne treba poštivati samo komercijalni glas, trebamo se potruditi da sva glazba bude jednako tretirana. Ne kažem da će sve vrste glazbe donositi jednak novac autorima, ali svi oni trebaju imati jednaka prava kako bi imali jednaku priliku.
Kao pojedincima, teško nam je paziti na načine korištenja naših djela i zato su nam nužna društva za kolektivno ostvarivanje prava. Važno je da smo kao kreativci uključeni u procese odlučivanja u tim društvima. To jačanje pozicije skladatelja je osnovni cilj našeg djelovanja – uz, naravno, promociju glazbene umjetnosti kroz koncerte, festivale i različita druga zbivanja u kojima se povezujemo s drugim autorima. U veljači smo imali vrlo uspješnu konferenciju "Creators Conference". U lipnju smo za njezinu organizaciju dobili nagradu Visit Brussels za najbolju međunarodnu konferenciju, što znači da naš rad itekako zanima i ostale.
Međunarodno udruženje društava ipak mora orkestrirati velik broj raznolikih želja svojih raznolikih društava članova – kako to pomiriti?
Ideja o kontroli nad autorskim pravima je jednako važna i na sjeveru i na jugu Europe, neovisno o tome koliko su društva koja to čine učinkovita. Kroz našu suradnju, efikasnija društva potiču ostala na efikasnost. Razlog postojanja društava za kolektivno ostvarivanje prava, dakle, svugdje je isti – kao i težnja autora da ona obave što bolji posao.
U jačanju svijesti o poštivanju autorskog prava važna je i uloga pojedinaca – mislite li da skladatelji previše zaziru od javnog istupanja u obranu svojih prava, možda predviđajući negativan odjek u medijima i javnosti?
Tako je, barem kod nas u Švedskoj, bilo prije. Svega je nekoliko skladatelja otvoreno istupalo protiv internetskog piratstva, jasno ističući kako im nelegalan download glazbe nanosi direktnu štetu. Ipak, klima se rapidno mijenja jer se mijenjaju i navike korisnika glazbe. Manje je privlačno "skidati" nelegalno glazbu ako imate pristup legalnim glazbenim servisima za razumnu cijenu. To je mnogo lakši i bolji izbor i ljudi ga sve više čine. I mi smo imali ogromnu stopu piratstva, ali u prošlih 5 godina prihod od online glazbe i novih medija se udeseterostručio. U 2012. porastao je više od 40 posto u odnosu na godinu prije. To je ogromna promjena. "Digitalna glazba" postala je ozbiljan posao za društvo za prikupljanje naknada. Ne poznam internetsku infrastrukturu u Hrvatskoj ali je iz tog primjera jasno: morate se i boriti za svoja prava, ali i biti proaktivni u traženju najboljih poslovnih rješenja i modela koji će vaša prava ostvariti na najbolji mogući način.
HDS i njegova služba ZAMP doista djeluju tako ali unatoč nastojanjima, još na našem tržištu nisu zaživjeli neki od najvećih takvih servisa poput iTunesa ili Spotifya. Može li ECSA pomoći svojim članovima u takvim slučajevima?
Vjerujem da može – veći zbor se glasnije čuje i mogućnost da se takvi planovi ostvare sigurno se povećava.
Koliko je ECSA demokratična u svom odlučivanju i radu – jesu li manja društva iz manjih europskih zemalja u ravnopravnom položaju?
Veoma smo demokratični. Sva društva, sve zemlje, imaju jednako pravo glasa. Glas društava koji imaju velik broj članova i više zarađuju u ECSA-i nije nimalo jači od glasa malih društava. Svi smo jednaki i po tome što nema zemalja koje imaju stalno mjesto u Upravnom odboru. U njega može biti izabran svatko – i nitko nema nikakvih jamstava da će tamo ostati ukoliko njegovo djelovanje nije dovoljno aktivno. Glavni tajnik vašeg društva Antun Tomislav Šaban je npr. predstojnik Komiteta za umjetničku glazbu i ujedno dopredsjednik ECSA-e. Na te je pozicije odabran samo zahvaljujući svojoj sposobnosti.
Vi osobno ste prilično aktivni na nekim društvenim mrežama, uporno ih koristeći kao alat promocije autorskog prava. Koliko je važan takav angažman, izvan društava?
Svijet je velik, društvene mreže su različite. Na Facebooku, na primjer, imam svega nekoliko prijatelja – samo članove obitelji. Twitter, je pak, iznimno važan za moj javni rad: ljudi koji me tamo prate su političari, novinari, skladatelji i kolege iz cijeloga svijeta. Samo nekoliko dobro plasiranih tvitova mogu donijeti velik broj reakcija s raznih strana a to je iznimno važno.
Poznajete li i volite opus nekog hrvatskog skladatelja?
Kao predsjednik ECSA-e morat ću se suzdržati od odgovora kojim bih nekoga preferirao, ali rado bih rekao da doista cijenim izvjesnog Ivu Josipovića (smijeh). Žao mi je što zbog predsjedničkih obaveza nema više vremena za skladanje. Istodobno, jako je važno što on kao kreativni pojedinac obavlja dužnost koju obavlja u Hrvatskoj. Mislim da dodir s umjetnošću daje čovjeku u ruke i mnoge alate za vođenje zemlje u pravom smjeru. Volio bih vidjeti još više pripadnika raznih kreativnih industrija na takvim odgovornim mjestima. Važno je da svi mi budemo još aktivniji i preuzmemo proces odlučivanja o svom radu i djelima u svoje ruke.
Razgovarao: Milan Majerović Stilinović
Foto: Anastazija Vržina
