Preminuo hrvatski skladatelj Stanko Horvat
Ugledni hrvatski skladatelj i pedagog Stanko Horvat, preminuo je u ponedjeljak 30. listopada, u rodnom Zagrebu nakon kratke bolesti, u 77. godini života. Njegova bogata biografija govori o značajnom umjetničkom radu ovog velikog hrvatskog akademika. Stanko Horvat rodio se 12. ožujka 1930.g. Kao učenik Stjepana Šuleka, završio je 1956. g. studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te nastavio svoje usavršavanje na pariškom Konzervatoriju. Bio je poznati pedagog u Muzičkoj školi „Vatroslav Lisinski“, docent, profesor, a kasnije i dekan Muzičke akademije u Zagrebu. Od 1974 do 1979.g. bio je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, a 80-ih (1985.-1989.) umjetnički direktor Muzičkog biennala u Zagrebu. Od 1998.g. Stanko Horvat bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U svojim glazbenim oblicima najviše bio usmjeren na zvukovnu ekspresiju. Uvijek je bio sklon čistom zvuku, jednostavnoj formi i tretmanu glazbala na tradicionalan način. Odgojio je niz uglednih hrvatskih skladatelja, kao što su Frano Parać, Ivo Josipović, Berislav Šipuš, Mladen Tarbuk, Srđan Dedić, Dalibor Bukvić i mnogi drugi. Za doista velik opus autorskih djela primio je i nekoliko značajnih nagrada za svoj umjetnički rad. Nagradu „Vladimir Nazor“1972.g. za kantatu „Jama“, nagradu Grada Zagreba 1967.g. za glazbena djela „Koncert za glasovir i orkestar“ i „Rondo za gudački kvartet“, nagradu „Josip Slavenski“ za „Sonnant za glasovir“ 1970.g i „Jamu“ 1972., te 1990. nagradu za životno djelo. Horvatova djela se izvode u velikom broju na festivalima u Hrvatskoj (Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Muzički biennale u Zagrebu), kao i drugdje u svijetu (Varšavska jesen, „Berliner Biennale“ i dr.). Stanko Horvat ostavio je upečatljiv trag na cjelokupnoj hrvatskoj glazbenoj sceni, te bio i ostao značajan član HDS-ZAMP-a koji će njegova velika glazbena djela štiti i daljnji niz godina.
