Razgovor na „High five-Dani teensa“: I u glazbenom svijetu vrijedi „Mala bara, puno krokodila“
Na novom dvodnevnom sajmu Zagrebačkog Velesajma „High five – Dani teensa“, HDS ZAMP je, kao partner i suorganizator događanja, u petak 11. i subotu 12. rujna u Paviljonu 5 imao svoj „glazbeni kutak“. Na njemu su mladima bili dostupni različiti edukativni materijali o autorima glazbe i ostvarivanju njihovih prava, a dobili su i brzi uvid u domaću glazbenu scenu. Na glavnoj pozornici posebno zanimljivo bilo je u petak kada je za teen publiku organiziran razgovor u kojem su sudjelovali naši članovi Kandžija, Fil Tilen te Mate, Marko, Mateo i Tomislav iz zagrebačkog zoo-rock benda Big Strip Gorila. Razgovor na temu „Živjeti od glazbe ili za glazbu“, uz moderiranje Milana Majerovića-Stilinovića, iznjedrio je nekoliko zaključaka:
1. Nije važno iz kojeg si dijela Hrvatske – ako imaš dobru pjesmu, ona će kad-tad nekako „isplivati“
2. Internet je za glazbenike veliki plus – njime danas glazba puno jednostavnije dolazi do publike (uz uvjet poštivanja i plaćanja pravične naknade za korištenje zaštićenih djela u tom, digitalnom svijetu)
3. Posao glazbenika je potpuno isti kao i svaki drugi, i u glazbenom svijetu vrijedi ona „Mala bara, puno krokodila“
4. Izdavanje prvog cd-a je mučan proces (treba pokušati što prije doći do drugog :) )
6. Mediji često ne daju dovoljno prostora mladim bendovima
Nakon ovog zanimljivog hip hop/rap/rock'n'roll razgovora, dečki iz Big strip gorila odsvirali su nekoliko svojih pjesama. Među njima su se našle i „Negacija savršene priče“, „Dresden“ s prošlogodišnjeg, prvog RockOff festivala, te „Bermudski trokut“ koji je prije ljeta dobio i video spot. HDS ZAMP će i dalje nastojati približiti glazbu mladih autora medijima i javnosti pokretanjem novih projekata, organiziranjem ovakvih susreta i podržavanjem događanja i manifestacija koje im daju priliku za predstavljanje svojih pjesama. Možda baš neka, koja je danas nastala u tramvaju na putu do škole, igralištu ili u pauzi između predavanja, već sutra postane hitom i svom vlasniku osigura dobar start u velikom glazbenom labirintu.
Niže pročitajte što su dečki izjavili o glazbi, prvim pjesmama i o glazbenoj industriji:
Kako opisujete svoju glazbu i što njome poručujete svijetu?
Fil Tilen: Moja glazba je hip-hop i rap, a tematika je raznovrsna: od humora i provokacije do socijalnih ili osobnih tema. Prve rap stihove napisao sam s 11 god. Ulaskom u pubertet dobio sam prvu kazetu Nereda i Stoke i tako otkrio svoj novi svijet. Oni su bili okidač, zalijepio sam se za njihove stihove i odmah znao što želim raditi. Imali su neki bunt koji mi je odgovarao kao pubertetliji.
Kandžija je iz Osijeka, Fil je iz Bjelovara. Dobar dio glazbene industrije događa se tu u Zagrebu. Koliko vam pomaže ili odmaže činjenica što ste dečki iz Zagreba?
Mate BSG: Pomaže nam jer imamo više prilika za svirke, ovdje se puno više ljudi bavi glazbom ali to nije nikakav uvjet da ćeš napraviti nešto dobro. Možeš biti iz Osijeka, Baranje ili Dalmacije – ako imaš dobru stvar iza sebe, ona će kad-tad morati isplivati van. Mi smo se svi skupili u srednjoj školi. Još nemamo album ali radimo na njemu i izaći će u listopadu.
Kandžija: Kad smo mi bili klinci u Osijeku, ako je došao netko s maramom i pravio se važan, u najboljem slučaju je mogao pokupiti par šamara. Danas, kako vrijeme ide, sve je to normalno, ali ovdje ipak ima i medija i možeš biti dobar pozer. Tamo od kud smo mi, ne možeš. U Miholjcu su sve klince repere zvali „kmice“ i tukli su ih samo zato što su reperi. Nas je bilo 30 u gradu koji smo se nalazili i razmjenjivali kazete. Izgledali smo kao banda. U Zagrebu sve ima svoje prednosti, ali jedno je uvijek najvažnije: glazba. Postoji samo pitanje kako će ona doći do ljudi. Danas je to puno lakše nego prije.
Fil Tilen: Ja sam dobivao batina zbog širokih hlača, šarenih žniranaca, vunenih kapa na stranu od starije ekipe koja je slušala cajke. Pitali su me što glumim. Bio sam nadobudni klinac od 14 godina i hodao kao crnac jer sam to vidio u spotovima. Jedan dio svog djetinjstva odrastao sam u Hercegovcu i do 14 godine sam bio praktični izoliran. Tek sam s 14 u Bjelovaru upoznao neke repere s kojima sam razmijenio cd-e i mišljenja. Kad sam nakon pobjede na demo festivalu Minival došao u Zagreb shvatio sam koliko sam vremena izgubio, s koliko sam se ljudi mogao povezati. Sada kad se okrenem, zapravo shvaćam da je i dobro što sam tako odrastao, izoliran od svega. Da sam odrastao u Zagrebu vjerojatno bi imao tu neku spiku koju ima 90% zagrebačkih repera. To se osjeti i na Kandžiji, on je iz Osijeka i ima isto totalno drugačiji mentalitet i pristup repanju.
Marko, kad si ti napisao svoj prvi tekst koji je onda naknadno uglazbljen? Razmišljate li o publici kad pišete ili pišete za sebe?
Marko BSG: Jedan od mojih ranijih tekstova je uglazbljen i to je bila naša prva pjesma – „Miss Moneypenny“. Imao sam 16 godina. Inače pišem za sebe (nije uvijek sve za bend). Uglazbi se ono što se poklopi i što paše za neki naš đir. Ne razmišljam o publici nego kako uglazbiti tekst, izbaciti to iz sebe, tako se bolje osjećam.
Mate: Kad se radi glazba nemamo u glavi publiku, ali publika definitivno ima veliki utjecaj nakon toga - kada je izvodimo. Tada dobivamo njihov puls. Zbog toga se i bavimo ovim poslom jer bi inače svirali u garaži sami za sebe.
Jesu li naši mediji zainteresirani za glazbu mladih glazbenika? Danas se puno izvođača odlučuje na „do it yourself“ priču. Predstavljaju se sami na Facebooku, društvenim mrežama… Za koju ste se vi taktiku odlučili?
Mate: Svi govore da mediji ne daju pristup mladim bendovima što je u neku ruku istina. Ali je i istina da mediji reagiraju kako traži publika. A publika u ovom trenutku nije onakva kakva je bila prije, što nije nužno loše. Svijet se razvija, idemo dalje… Imamo danas Facebook preko kojeg si dostupan svakome tko je zainteresiran za sve želiš poručiti i svatko koga interesira ono što želiš reći, to će i popratiti.
Kandžija: I ja sam bio tip koji razmišlja da bi bilo bolje da smo u medijima. Ali od kada se pojavio Internet nije me više bilo briga za bilo koji drugi medij. Ionako ljudi koji gledaju televiziju i čitaju novine uopće nisu publika koja nâs sluša. U svakom poslu vrijedi „Mala bara, puno krokodila“ kako kaže Fil u svojoj pjesmi, a posao glazbenika je isti kao svaki drugi posao. Samo što je glazba neka „humana stvar“ pa ljudi misle da toga tu nema. Ja kažem da je glazba želučana stvar - neki ljudi koji imaju želuca rade na jedan način, neki koji ga nemaju rade na drugi. Znači želudac je glavna stvar u glazbi.
Big strip gorila - spremate ili idete na album? Rock bendovi i dalje vole izdati album. Koliko je vama važan, bar taj prvi?
Mate: Mi smo krenuli sa singlovima, izbacili smo drugi, krajem rujna treba izaći treći, a četvrti s albumom, kada će biti gotovo i fizičko izdanje. Danas se cijela priča vrti oko singlova a nama je bitno da na kraju imamo tu jednu zaokruženu cjelinu. Kako je Fil rekao, to je taj jedan period glazbe koji je zaokružen albumom i nama je bitno da ga imamo - najviše zbog nas samih. Danas je nerealno očekivati da ga ljudi u tom fizičkom obliku kupuju, ali nama je bitno da ga završimo, pozdravimo i idemo dalje.
Kandžija: I ja sam prošao izdavanje prvog albuma i mogu reći da je to katastrofa :). Toliko ti ga već bude dosta, već si i drugi napravio, a nikako da prvi izađe. On je važan u smislu stvaranja nekog imidža jer te ljudi čuju po prvi put pa je to sve skupa jedan mučan proces. Moj je tako stajao doma tri godine.
