Adio Amigo
Arsen Dedić, gorostas hrvatske glazbe, napustio nas je 17. kolovoza 2015. u 78. godini života nakon duge borbe.
Jedan od najvećih glazbenika koje je Hrvatska ikad imala: najveći pjesnik među glazbenicima i najveći glazbenik među pjesnicima, umjetnik čiji će opus još desetljećima biti otkrivan, sistematiziran, nanovo vrednovan i polako slagan na trajna mjesta kako u enciklopedije i antologije, tako i u narodnu memoriju i baštinu.
Rođen je u Šibeniku 1938. godine gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju te srednju glazbenu školu. Studirao je pravo i flautu u Zagrebu, a diplomirao na Muzičkoj akademiji 1964. godine.
Neiscrpna životna energija i svakodnevni disciplinirani rad tijekom više od šezdeset godina rezultirali su ogromnim neovisnim opusima na više glazbenih i književnih područja, po čemu je Arsen jedinstvena pojava u hrvatskoj kulturi. Uz stotine pjesama na vlastite tekstove, posebno se istaknuo uglazbljivanjem stihova hrvatskih pjesnika (Ujevića, Krkleca, Kovačića, Goloba, Šoljana, Baloga i drugih). Rodonačelnik je Zagrebačke škole šansone i dobitnik prestižnih europskih priznanja za svoj kantautorski rad (“Prix Jacques Brel” i “Premio Tenco”). Poseban korpus predstavljaju njegove pjesme za djecu, objavljene na nekoliko albuma. Autor je i jednog od najznačajnijih hrvatskih opusa glazbe za film, televiziju i kazalište, za koji je primio niz nagrada.
Kao interpret – pjevač, Arsen ostavlja iza sebe desetine diskografskih izdanja prodanih u milijunima primjeraka, dok se kao gostujući umjetnik pojavio na nebrojenim albumima i snimkama uglednih kolega izvođača kojima se uvijek rado odazivao.
Njegove brojne objavljene zbirke poezije svrstavaju ga u vodeće hrvatske suvremene pjesnike.
Uz brojnu publiku u svim hrvatskim gradovima, Arsen je bio hrvatski glazbenik s najbrojnijom publikom izvan granica domovine. Osim u regiji, Arsen je suradnjom s glasovitim svjetskim šansonijerima, svojim prijateljima i srodnim umjetnicima kao što su Bulat Okudžava ili Gino Paoli, ostavio trajan trag i na glazbenim scenama Italije i Rusije.
Dugogodišnji je redovni član Hrvatskog društva skladatelja i Društva hrvatskih književnika.
U svim životnim situacijama, pa i u ovoj posljednjoj tragičnoj i bolnoj, Arsen je neumorno stvarao i pisao. Na bolesti i ograničenja odgovarao je humorom i samoironijom. Svoj karakterističan kritički odmak po kojem će ga svi kolege pamtiti, a time i svoju neupitnu veličinu, zadržao je do samog kraja.
Informaciju o posljednjem ispraćaju Arsena Dedića objavit ćemo naknadno.
