Iz drugih medija: Trebamo razgovarati... o autorskom pravu!
Kad god glazbena industrija osigura potporu zakonodavaca za nova antipiratska pravila i odredbe, u određenom se trenutku javi i obveza o edukaciji o autorskim pravima, odnosno copyrightu, piše Chris Cooke na webu Complete Music Updatea.
Logika je slijedeća: ako ćemo potaknuti sankcije protiv onih koji ilegalno pristupaju ili dijele zaštićeni sadržaj, tada im moramo objasniti što je zapravo copyright, zašto postoji i kako funkcionira. Riječ je o ključnoj stvari koja gotovo uvijek prolazi tek kao fusnota. To je način da se protivnike novih antipiratskih zakona uvjeri kako se politička zajednica ne pokorava tek tako zahtjevima lobija industrije zabave.
IZAZOV KOMUNICIRANJA COPYRIGHTA
Glazba, film i ostale kreativne industrije proteklih su godina pokušavale s raznim edukacijskim incijativama: od "Piratstvo je krađa - ne budite kriminalac" do pozitivnijih poruka poput "Glazba je briljantna, zar ne? Zato ne kradite naš rad!". Britanska glazbena industrija upravo podupire Creative Content UK, vladinu inicijativu koja obećava daljnju edukaciju o autorskim pravima, uz slanje pisama obavijesti onima na koje se sumnja u ilegalno dijeljenje sadržaja.
No, pozitivnim porukama usprkos, rezultati su mogli biti i bolji. "Piratstvo je krađa" zvuči pomalo pretjerano, ali je jasno. Rečenici "Voliš glazbu, trebaš glazbenu industriju da je kreira, ali piratstvo škodi našem poslovanju, molimo ne kradi naš sadržaj" nedostaje punch. I za očekivati je protuargument: "Ali što je s ulaznicama i majicama koje kupujem?!".
Nedavno je u škotskom Parlamentu, na raspravi o autorskim pravima, jedan odvjetnik koji se bavi intelektualnim vlasništvom javno zapitao: "Kako je glazbena industrija uspjela stvoriti Jedward (popularni irski voditeljsko-zabavnjački par, op.p.), a istovremeno podbacila u argumentima o prednostima copyrighta?".
Naravno, lakše je zaokupiti pažnju javnosti dvojicom smiješnih Iraca s lošim frizurama nego osnovama autorskog prava. I zaista, komunikatori glazbene industrije nalaze se pred dilemom: graditi kampanju na zvijezdama i ljudi će se zapitati "zašto bih se brinuo za miljunaše koji svoj novac gube zbog piratstva?" ili pokušati s novim ili alternativnim licima koja neće izazvati nikakav interes.
Kampanja Music Matters pokušala je privući publiku bez većih zvijezda, putem video priča o različitim autorima i njihovim kreativnim procesima. Iako zgodni, spotovi nisu rekli ništa o copyrightu, publika je saznala ono što već zna: glazba je bitna, izbjegavajte piratske servise! (Bez spomena, doduše, kako glazbena industrija autorima ostavlja tek mrvice).
Dojam je kako glazbena industrija postaje poprilično nervozna pri samom spomenu copyrighta. Odnosno, riječima lidera industrije, "autorsko pravo je dosadno, komplicirano i neuzbudljivo - dakle, igrajte naše igre, gledajte naše filmove i vjerujte nam na riječ - piratstvo je zlo!".
Zapravo, autorsko pravo poprilično je jednostavno. Zakon nagrađuje kreativce koji ulažu svoje vrijeme, energiju i novac u sadržaj pazeći pritom kako se taj sadržaj koristi i distribuira. I, ukoliko žele, kreativci za mogu ostvarivati naknadu za svoj rad. To je, praktički, to.
Jesu li lideri industrije u pravu kad kažu kako je polje copyrighta nezanimljivo javnosti? Moguće. Ili su koncepti copyrighta mnogima u industrija nejasni i čine im se kompleksnijima nego što jesu? Možda industrija ne želi debatirati o autorskim pravima u slučaju da se ne započne s napadima na njih? U svakom slučaju, riječ je o teškom i dugotrajnom procesu, no postoje dvije stvari s kojima glazbena industrija može započeti odmah:
ZAPOČNIMO U ŠKOLI
Uvođenje teme autorskih prava u školski kurikulum treba postati top prioritet industriji koja se temelji na kreativnom sadržaju. Da je ta ista industrija započela s ovom inicijativom prije petnaestak godina, danas su mogli mnogo elegantnije komunicirati s aktualnom generacijom Internet korisnika. Udruženje glazbenik izdavača upozorilo je na činjenicu da temeljna edukacija o autorskom pravu nedostaje čak i u glazbenom kurikulumu: "Neophodno je da studenti - bilo oni koji se bave tuđim radom ili produciraju vlastiti - razumiju i poštuju temeljna načela copyrighta".
Uvrstiti autorsko pravo u učionici neće biti lagano, ne samo zbog toga što još nije jasno koje predmete će pokrivati te tko će ga podučavati. U vremenu socijalnih medija - gdje je svatko izdavač s potencijalnim globalnim dometom - postoji vrlo jaki argument kako je potrebno podučavati i o zakonu o privatnosti, pri čemu bi se intelektualno vlasništvo zgodno uklopilo. Uzevši u obzir navedeno, možda bi se glazbena i ostale kreativne industrije trebale udružiti s društvenim mrežama i legalističkim zajednicama i krenuti u zajedničko lobiranje.
ZAPRAVO, ZAPOČNIMO KOD KUĆE
Budući da je lobiranje pri Ministarstvu obrazovanja dugotrajan proces, glazbena industrija već danas bi trebala započeti s edukacijom vlastitih ljudi. Koliko uključenih u glazbeni biznis zapravo razumije copyright i njegovo funkcioniranje? Razumiju li zaposlenici izdavačkih kuća i publisheri kako zapravo funkcionira sistem kolektivne zaštite autorskih prava?
Neznanje i nezainteresiranost protežu se sve do vrha hijerarhije. Ovdje se ne priča o specifičnoj i užoj problematici autorskih prava - njome se bave djelatnici pravnog sektora. Međutim, kada je industrija usred svog previranja, ovo neznanje postaje ogromna slabost. Uostalom, kako se od najšire javnosti očekuje znanje i razumijevanje copyrighta kada ga ne razumiju ni ljudi koji se time bave.
Osim izdavačkih kuća i publishera, što je s umjetnicima? Ljudima koji su, naposljetku, javna lica glazbene industrije. Kažu da je copyright naporna i komplicirana materija za umjetnike. Pa, baš i nije, pogotovo ne za one s kojima sam u svakodnevnom kontaktu.
Stoga, ako su industrije koje počivaju na intelektualnom vlasništvu spremne na educiranje i kažnjavanje onih koji ilegalno dijele sadržaje, trebale bi biti spremne i na izravne razgovore o tome. Ako traže da se o tome priča u školskim učionicama, trebale bi započeti pričajući s vlastitim ljudima.
Autor: Chris Cooke
