Irena Žilić: Moje pjesme su moja putovanja

Irena Žilić pojavila se iznenada, na samom kraju 2012., objavivši EP "Days of Innocence". Njena ogoljena poetika i nježan glas zaintrigirali su domaću glazbenu javnost, a sama Irena pokrenula je video projekt Cuckoo Sessions namijenjen promociji mladih autora koji nisu dio mainstream glazbe i scene u Hrvatskoj. Umrežavanje s ostalim glazbenicima, izdavanje EP-ja i nastupi koji su ubrzo uslijedili, potaknuli su Irenu na pripremu vlastitog albuma prvijenca. Rezultat je već vani - album "Travelling" dostupan je u digitalnom i fizičkom obliku, a mi vam pružamo priliku da se pobliže upoznate s ovom talentiranom kantautoricom...

Nakon odluke o snimanju albuma, kako je teklo njegovo stvaranje?

Album je sniman jednim dijelom u studiju, a drugim dijelom u vikendici Marka Mrakovčića koji je ujedno zaslužan i za produkciju. Uz Marka, na albumu su sudjelovali i Ivana Žabkar (violina), Vatroslav Gmaz (bubanj) i Lucija Ćustić (back vokali). Snimali smo kroz period od tri mjeseca i mogu reći da je to bio ugodan, ali i dosta intenzivan proces. Bilo mi je bitno da produkcija i zvuk albuma daju intimnu i atmosferičnu sliku što vjerujem da smo uspjeli i ostvariti.

Postoje li neki zanimljivi trenuci sa snimanja koje bi posebno izdvojila?

Izdvojila bih dijelove snimanja koje smo radili u Markovoj vikendici kad smo zbog preglasnih ptica ili kiše morali zaustavljati snimanje jer su ti zvukovi ulazili u snimke. Ništa ekstremno ludo, ali bilo je nekako simpatično smiješno ovisiti o vremenskim prilikama i biti u nemogućnosti snimiti „Autumn Delight“ zato jer te smeta kiša. Čitav proces se zapravo pretvorio u ugodno druženje.

Koliko su nastajale pjesme za album i koja se inspiracija krije iza njh?

Pjesme su nastajale kroz period od 3 godine i samim time riječ je o materijalu koji je preslika mojih različitih faza pa sadrži i određenu tematsku varijaciju. Unatoč tome, rekla bih da je album, emotivno i atmosferom, i dalje jedna cjelina. Inspiracija su odrastanje i sazrijevanje, oslobađanja nekih vlastitih „duhova“ i odnosi sa drugim ljudima. Budući da pjesme i jesu neka vrsta vlastitog putovanja, „Travelling“, izvađen iz teksta jedne od pjesama, činio se kao idealan naziv i lijepa poveznica za sve pjesme koje su se našle na albumu.

Imaš li neki poseban ritual skladanja, kako te pronalaze pjesme?

Pjesme najčešće nastaju na papiru, nekad u vrlo kratkom roku, a nekad ih duže „izvlačim“ iz sebe. Nema nekog pravila u samom procesu, i vjerujem da svaka pjesma zahtijeva drugačiji proces. Inspiracija najviše dolazi iz mojih osobnih iskustava, ali isto tako okidač za pjesmu mi mogu biti druga glazba i filmovi. 

Album je objavljen na Internetu, fizičko izdanje palo je u drugi plan – misliš li da je to ispravan put današnje konzumacije glazbe?

Album je izdan pod vlastitom etiketom „Cuckoo“ jer nisam osjećala potrebu za diskografom. Distribucija fizičkog izdanja je riješena sa odabranim shopovima u Hrvatskoj, a digitalna putem odgovarajućih i popularnih digitalnih servisa kao što su iTunes, Deezer, Spotify i sl. Ovakav način rada, kada nisi pod diskografom, zahtijeva više vremena i truda, ali nije nemoguć i, uz sve to, dostupan je apsolutno svima. Naravno, tu se ne radi ni o DIY principu jer bi to bilo poprilično puno posla za jednu osobu koja bi se istovremeno trebala baviti i glazbom. Za taj dio posla imam menadžera. 

Danas je fizičko izdanje u većini slučajeva uvijek u drugom planu i nešto na čemu će inzistirati ipak samo manji broj ljudi. Glazbena industrija se mijenja i to je nešto što treba prihvatiti ako želiš biti dio toga. Nitko nije ni očekivao povratak vinilu pa se opet to dogodilo prije par godina. Možda ne u mjeri kao nekada, ali s obzirom na broj postojećih i korištenih medija na kojima je danas dostupna glazba, povratak je bio dosta impresivan.

Isto tako, fizičko izdanje „Travellinga“ može naručiti bilo tko iz bilo kojeg dijela svijeta. To je velika prednost današnjeg načina konzumacije glazbe. Osobno mi je, uz digitalno, bilo bitno imati i fizičko izdanje jer je lijepo vidjeti sumu svog rada u fizičkom obliku i moći ju opipati. U krajnjem slučaju slušatelji isto tako preferiraju imati i slušati glazbu na različite načine stoga nema razloga im to i ne omogućiti. 

Kako komentiraš nedavne diskografske pothvate Thoma Yorkea i U2-a koji su svoju novu glazbu ponudili na krajnje neobičan način?

Nemam puno tu za reći jer svatko bira svoj put. Ako se ne varam, čini mi se da je Thom Yorke uvijek težio eksperimentiranju i oslobađanju od standardnog načina na koji glazbene industrija funkcionira i mislim da mu u prilog tome ide i jako velika fan baza. Što se tiče U2-a, vjerujem da će im njihov način distribucije donijeti i dosta negativnog efekta, ali opet, pitanje je je li im uz njihovu brojnost fanova to uopće značajno. 

Koji su tvoji pogledi na važnost autorstva i kreativnosti, pogotovo u današnjem digitalnom okruženju?

Na kreativnost gledam kao na nešto što je vlastita reprodukcija onoga što vidiš, čuješ i osjetiš, i samim time teško je povući liniju zaštite istog. Mislim da postoje i mane i prednosti po pitanju autorstva u digitalnom okruženju, ali to je okruženje u kojem se nalazimo i vjerujem da je poprilično interesantno. Ne vjerujem da je ikad bilo više prilike za ispoljavanje vlastite kreativnosti i dobivanje inspiracije. 

Fotografija: Jure Živković

Pročitajte i ostale članke iz rubrike "Oni dolaze": Auguste, Nina Romić, Sara Glojnarić...