Franceso Cafiso: Jazz je najveći izražaj duše

Na prvom koncertu ovosezonskog ciklusa Jazz.hr , što ga zajedno organiziraju HDS i KD Lisinski, 20. rujna nastupit će talijanski duo koji čine alt saksofonist Francesco Cafiso i pijanist Mauro Sciavone .
Bit će to jedan u nizu koncerata koje je ovaj organizator tijekom niza godina ostvario u suradnji s Talijanskim institutom za kulturu u Zagrebu.
Susret i početak suradnje, na kojoj im zavide mnogi kolege, bio je iznimno važan trenutak u karijerama ova dva mlada glazbenika i nekadašnja »čuda od djeteta« koji su duboko ukorijenjeni u tradiciju, ali s velikom znatiželjom gledaju u budućnost tragajući za novim i osobnim zvukom.
Njihov je cilj stvarati glazbu koja će biti izokrenuta za tristo i šezdeset stupnjeva, a zasnivat će se na cjelokupnoj glazbenoj ostavštini afroameričke glazbe, od bluesa do suvremenog jazza. Njihov umjetnički jezik prelazi sve granice te stvara originalni izričaj mediteranske provenijencije.
Zahvaljujući njihovom kreativnom bogatstvu, spoj zamisli ovih dvaju glazbenika predstavlja sintezu dvije jedinstvene osobnosti u tehničkom i interpretativnom smislu, te glazbeni projekt stilskih inovacija bez premca. Sinergija koju spontano ostvaruju komunicirajući unutar jazz idioma nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Svirajući uglavnom Cafisove skladbe, oni publiku izazivaju, uvlače u svoj kreativni svijet i mame na zajedničko proživljavanje glazbe trenutka.
Proročanska gesta
Bit će to prigoda da zagrebačka publika drugi put uživa u izvedbama Francesca Cafisa, rođenog 24. svibnja 1989. u Vittoriji na Siciliji, koji je već kao desetogodišnjak djelovao na međunarodnoj glazbenoj sceni surađujući s jazzistima svjetskoga ugleda.
»Saksofon sam počeo svirati kao sedmogodišnjak«, rekao je u razgovoru koji smo vodili u povodu skorašnjeg nastupa u Zagrebu: »Odmah sam se zaljubio u to glazbalo koje je danas sastavni dio mojega tijela. Od početka sam bio uvjeren da je to glazbalo za mene. Kad sam se rodio, od kuma sam za poklon dobio maleni broš u obliku alt saksofona. Bila je to proročanska gesta.«
Od samog početka Cafiso je svirao jazz glazbu, tada još i ne sluteći da će ona obilježiti njegovu karijeru i život.
»Kad sam otkrio jazz, ili bolje rečeno kad je jazz otkrio mene, bio sam premlad da bih morao shvatiti koliko će glazba biti važna u mojem životu. Zavolio sam ju zato što mi pruža priliku da improviziram i izrazim svoju osobnost. Drago mi je da jazz glazba danas ima mnogo sljedbenika. Više je jazz festivala i drugih događanja nego ikad. Zato se pojavljuje sve više mladih jazz glazbenika, a mediji obraćaju više pozornosti na njih i na ovaj glazbeni žanr. Jazz je, naime, univerzalni jezik koji se nastavlja razvijati hraneći se mnogim sastojcima. To je stil života, način življenja, način na koji pristupamo drugima, na koji se odnosimo prema svojoj okolini. To je najvažniji i najveći izražaj duše, a ujedno i najdemokratskija glazba koja ima mnogo pravila, ali u isto vrijeme daje vam puno slobode. Uči nas poštovanju prema drugima, poboljšava našu sposobnost da slušamo jedni druge. Uništava svaki zid, uklanja barijere, ukida dobne granice, uči nas da ne gledamo na ljude po podrijetlu... Glazba je samo izraz ljudskog postojanja. Tako je i s ostalim vidovima umjetnosti, s književnošću, poezijom... Jazz su samo osjećaji, ljubav i strast. Želim biti kreativan, uvijek pokušavati izraziti vlastitu nutrinu i zahvaljujući glazbenim avanturama pronalaziti nove glazbene svjetove. Ujedno, nastojim ostati svoj i dobro se zabaviti.«
Nepredvidivi impulsi
Veću pažnju svjetske jazz javnosti Cafiso je privukao tijekom turneje što ju je kao petnaestogodišnjak poduzeo kao član septeta Wyntona Marsalisa, samo godinu dana nakon što ga je ovaj slavni trubač slušao 2002. na jazz festivalu u Pescari i oduševio se njegovim izvedbama. »Upoznao sam ga poslije zajedničkog nastupa koji smo tamo održali, a poslije sam na njegov poziv s njim otišao na veliku svjetsku turneju. Sjajan je glazbenik. Zahvaljujući njemu 2003. sam imao priliku doživjeti svoje prvo međunarodno glazbeno iskustvo. Tada smo postali dobri prijatelji. Svirajući s njim shvatio sam koliko je važno sveobuhvatno znanje, a ne samo ono o glazbi. Naime, da biste mogli dobro svirati jazz, morate naučiti mnogo toga što će vam poslužiti da se umjetnički izrazite.«
Još tijekom glazbenog školovanja (diplomirani je flautist) Cafiso je primio brojna priznanja u Europi, Americi i Japanu, nastupao je diljem svijeta i ostvario suradnje s vodećim talijanskim jazzistima poput Enrica Rave, Franca D'Andree, Giannija Bassa i Stefana Bollanija, ali i svjetskim jazz uglednicima, između ostalih s Daveom Brubeckom, Jimmyjem Cobbom, Hankom Jonesom, Joeom Lovanom i Cedarom Waltonom. Iskustvo koje svaki jazz glazbenik stječe kroz takve suradnje nemjerljivo je.
»Kao jazzist, svirajući s njima glazbeno sam se razvijao i naučiti puno toga«, kaže Cafiso. Dijeliti s njima sviračka iskustva znači postati bolji, ne samo kao glazbenik nego i kao osoba. Uvijek sam nastojao pokupiti najvažnije glazbene osobine svakoga od njih. Tako sam učio jazz jezik i pokušavao to iskoristiti u kreiranju novog stila. Proučavanje glazbenog pristupa svakog od njih pomoglo mi je da profiliram vlastitu umjetničku koncepciju. Zato još uvijek slušam sve glazbene žanrove.«
Cafiso je svestrani glazbenik čiji se krug interesa kreće od mainstreama do free jazza, a ne zanemaruje niti tradicijsku glazbu, no improvizacija je uvijek na prvom mjestu.
»O glazbi razmišljam na vrlo dubok i intenzivan način, a nadahnuće pokušavam upijati iz onoga što radim u svakodnevnom životu, onoga što sam pročitao, onoga što svakodnevno promatram. Sve pripada glazbi i zato sve što činim mogu pretvarati u glazbu. Temeljim je na intuiciji. Naime, da biste bili dobar improvizator, u najdubljem smislu te riječi, morate uvijek biti spremni odgovoriti na nove, nepredvidive impulse koji dolaze od članova sastava.«
Proglašen veleposlanikom talijanske jazz glazbe u svijetu, Cafiso je prošle godine, tijekom dužeg boravka u SAD-u, održao niz glazbenih tečajeva na prestižnom Sveučilištu u Pennsylvaniji. No, već prije je, s namjerom da proširi svoje glazbene vidike, boravio u New Orleansu gdje je surađivao s poznatim glazbenicima poput Ellisa Marsalisa i Mauricea Browna i učio od Alvina Batistea, a 2009. je dobio poziv da nastupi u Washingtonu, na koncertu posvećenom Baraku Obami i Martinu Lutheru Kingu.
Glazba je avantura
»To je bilo sjajno«, kaže. Zahvaljujući Wyntonu Marsalisu imao sam priliku nastupiti u toj svečanoj prigodi. Na tom sam koncertu svirao s puno velikih jazz majstora kao što su Roy Haynes, Dave Brubeck i mnogi drugi. To je bio važan korak u mojem životu, ne samo kao glazbenika nego i kao čovjeka.«
Zahvaljujući velikom znanju, ugledu i iskustvu koje je stekao u tek nekoliko godina, Francesco Cafiso, dobitnik mnogobrojnih talijanskih i međunarodnih priznanja i nagrada, 2008. je postao umjetničkim direktorom Vittoria Jazz Festivala koji se održava u njegovom rodnom gradu. »Jazz scena na Siciliji je vrlo jaka i bogata talentiranim mladim sviračima. Sve je više festivala i drugih jazz događanja. Kako organizirati veliki festival i dati puno prostora mladim glazbenicima? Kao mlad glazbenik znam da mladi ljudi trebaju biti sve više uključivani u scenu i da ih trebamo poticati. To je jedan od mojih važnijih ciljeva u organizaciji festivala.«
Na kraju razgovora, Cafiso je poručio što hrvatska publika može očekivati od njihova koncerta na festivalu Jazz.hr/jesen:
»Sretan sam što ću nastupiti s velikim glazbenikom Maurom Schiavoneom. Naša je suradnja rezultirala vrlo izazovnom i uzbudljivom glazbom, tjera nas da budemo kreativni i da se često upuštamo u rizik. Volim improvizirati počinjući uvijek od nule, kako bih otkrivao nove stvari. Glazba je uvijek avantura, a upravo nam sviranje u duetu pomaže da pronalazimo nova glazbena rješenja. Dakle, publika može očekivati mnogo glazbe, uzbudljive improvizacije, puno osjećaja, strasti, melodija – puno jazza.«
Intervju: Davor Hrvoj za Novi list