Matej Meštrović: ˝Prava vrijednost glazbe ne mjeri se veličinom publike˝
Matej Meštrović jedan je od najsvestranijih hrvatskih umjetnika. Osim što je uspješan glazbenik i skladatelj, ogledao se i kao redatelj u domeni dokumentarnog i putopisnog filma, za što je dobio niz nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu. Meštrovićev autorski CD pod naslovom “Zvuci Velebita” je distribuiran u nakladi od 45.000 primjeraka uz ugledni časopis “National Geographic”. Od kraja 2012. godine počinje suradnju sa Sudar ansamblom, gdje osim kao pijanist sudjeluje i kao autor, a s istim ansamblom trenutno radi na snimanju autorskog albuma ˝Croatian Eat Suite˝ koji bi trebao izaći na jesen 2013.
U travnju ste započeli snimanje autorskog albuma ˝Croatian Eat Suite˝ zajedno s ansamblom Sudar. Možete li nam reći nešto više o ovom albumu i kako je došlo do suradnje s ansamblom?
Suradnja s ansamblom Sudar Percussion započela je prošle godine u sklopu Ivana Bilić Marimba Week-a koji se svake godine održava u Samoboru. Tom prilikom Ivana Bilić me je zamolila da skladam jednu kompoziciju za "Sudar" i klavir, te da ju svi skupa praizvedemo na koncertu u Samoboru. To mi je beskrajno svidjelo i odmah nakon razgovora s Ivanom sam sjeo za klavir i u sat vremena sam napisao kompletnu glazbu. To mi je ujedno bila i prva kompozicija za 5 udaraljkaša i klavir te sam počeo razmišljati o naslovu. Obzirom da udaraljkaši često u njihovom žargonu kažu za sve palice koje imaju da je to "beštek" - to me je asociralo i dalo mi je ideju da se kompozicija zove "Barbicue". Nakon što smo svi skupa praizveli "Barbicue" to me je toliko ponijelo da sam odmah poželio napraviti konkretniju suradnju sa "Sudarom". U razgovoru sa njihovim umjetničkim voditeljem Goranom Goršeom, ali i sa svim ostalim članovima, Filipom Merčepom, Nicolasom Sinkovićem, Lukom Pešutićem i Josipom Blaškovićem. Odmah nakon tog koncerta u Samoboru, shvatili smo da su se naše umjetničke vizije i temperamenti fantastično poklopili te da nema nikakvih prepreka za zajedničkom suradnjom. Veoma brzo su uslijedile i ostale kompozicije, te sam zahvaljujući prvom naslovu "Barbicue" odlučio da se i sve ostale kompozicije zovu po nekoj hrani. Snimanje je u tijeku i za sada je snimljen singl "Sarma Sarma", te vjerujemo da ćemo na jesen ove godine imati kompletan CD snimljen.
Krajem travnja imali ste i vrlo uspješan nastup u KD Lisinski, gdje ste kao član ansambla Sudar izvodili glazbu iz mnogobrojnih filmskih hitova. Smatrate li da ovaj koncept može pridonijeti širenju popularnosti ozbiljne/poluozbiljne glazbe?
Koncept koncerta je upravo u tome da se glazba približi svim uzrastima i da se kroz jedan oblik opuštene “zafrkancije” na sceni (koncert počinje revolveraškim obračunom iz filma "Dobra Loš Zao, uz pravo pucanje pištoljima na pozornici) osim koncerta dogodi i neka vrsta predstave. To smo definitivno svaki put do sada uspjeli. Koncert traje 75 minuta bez pauze, a kada završi publika nas doslovno ne pušta sa pozornice. Sve je veoma razrađeno i spojeno u jednu odličnu cjelinu, gdje je u prvoj polovici koncerta na programu glazba filmskih hitova kao i crtića, te nakon toga slijedi udaraljkaška točka na školskim klupama za 4 udaraljkaša koja se svira drvenim kuhačama i ostalim priborom za jelo, što je ujedno i "most" za drugi dio koncerta - ovaj u kojem sviramo moje autorsku glazbu nazvanu po hrani.
Za skladbu ˝MyPiano˝ s vašeg albuma Piano Preludes, sami ste napravili i video. Što vas je motiviralo da kreirate spot i imate li planove realizirati spotove za neke druge vaše skladbe?
Već dugi niz godina bavim se i videom, pogotovo iz fotografija, gdje sam uostalom dobio i niz nagrada kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu, od Posebne nagrade gradonačelnika Karlovyh Vary, nagrade za najbolji turistički film u svim kategorijama na međunarodnom festivalu “Tourfilm” u Poznanu, te nagrade Baldo Ćupić za film "Zagreb Zagreb" te “Oktavijan” na “Danima hrvatskog filma” za film “Hercegovina – Zemlja Svjetlosti”. Kada sam završio materijal za CD "10 klavirskih preludija" (koji još uvijek traži izdavača i potpuno je gotov, snimljen, kao i kompletan notni materijal uz njega te grafičko rješenje koje također ja potpisujem) pokušao sam razmišljati i razgovarati s nekim prijateljima i redateljima o tome da se snimi jedan spot na solo klavirsku kompoziciju. Nisam nigdje uspio pronaći ono nešto, i tada sam odlučio po prvi put realizirati spot sam za sebe. Dakle, to nije bio posao po narudžbi nego sam kompletno sve radio za sebe. Priča još više postaje zanimljiva u trenutku kada na Facebooku stavljam link na kojem se mogao preslušati on-line kompletan album svih 10 preludija. I tada na mojem zidu jedan dan osvane mnoštvo autorskih fotografija Saše Četkovića kojima je svima dao imena po naslovima mojih kompozicija!!! Tada sam odlučio i odmah ga nazvao (iako se do tada nismo osobno poznavali) da bih sam od njegovih fotografija montirao i animirao spot za jednu od kompozicija. On je to odmah prihvatio, te mi je poslao nekolicinu svojih fotografija od kojih sam na kraju i realizirao ovaj spot. Priznajem da je to bilo zaista jedno veliko zadovoljstvo raditi jer na neki način kao autor glazbe ipak najviše mogu osjetiti što se to "skrivalo" u meni dok sam skladao "My Piano", tako da sam i na taj način to pokušao kroz totalnu maštu pretvoriti u jednu priču kroz ovakav video.
Jedna od činjenica jest da se danas ozbiljna glazba, nažalost, uglavnom veže uz obrade djela popularnih autora. Mnoštvo je primjera klasično obrazovanih glazbenika koji su upravo na ovaj način skrenuli pažnju javnosti na svoj rad, možda najrecentniji 2 Cellos. No, s druge strane, zanemaren je izvorni autorski rad modernih skladatelja ozbiljne glazbe, i vjerojatno jako malo ljudi poznaje njihove originalne skladbe. Što mislite, kako to promijeniti, te da se ozbiljna glazba ne doživljava samo kroz prizmu obrada, već da može pružiti nešto iskonski originalno u ovom vremenu?
Da, istina je da su danas obrade veoma popularne, vjerojatno najviše upravo zbog pokušaja komercijalizacije svake vrste glazbe. Ipak, smatram da svaka vrsta glazbe ili glazbeni smjer/pravac na kraju imaju svoju publiku, gdje ona naravno veoma varira - pa tako u pop glazbi se te brojke mjere u milijunima dok u nekoj veoma ozbiljnoj, avangardnoj glazbi se mjere možda i u stotinama. Ali to po meni ne pokazuje ispravnu ili pravu vrijednost glazbe. Danas smo naučili sve gledati kroz tržište, jer nam je to na neki način nametnuto, pa se tako sve mjeri u brojkama, što opet, ponavljam, nije jedini način vrednovanja, pogotovo kada se govori o glazbi.
Termin ˝ozbiljna glazba˝ često se percipira previše doslovno, uslijed čega se smatra da takva glazba ili previše avangardna ili čak ˝sterilna˝, što je daleko od istine. No, vi je kroz vaše projekte pokušavate modernizirati, koristeći elemente jazza i etno glazbe. Smatrate li da ozbiljna glazba može i zabaviti, te privući mlađe generacije slušatelja, obično sklone tzv. ˝lakim notama˝? Kakva su vaša iskustva?
Mislim da tu postoji za početak jedan problem, a to je u prvom redu odgoj djece od malih nogu. Recimo moj sin Marko od najmanjih je nogu odrastao uz klasičnu glazbu, te danas sa svojih 8 godina , osim što ide u muzičku školu i svira udaraljke, na koncertima klasične glazbe najnormalnije sjedi i uživa u glazbi koju sluša. Također, zanimljivo je da u slučaju kada svira negdje na razglasu glazba "lakih nota", njega to istinski smeta i nervira, a pri tome moram naglasiti da nikada, ali nikada mu nismo govorili ništa loše protiv takve glazbe. Ono što ja radim i način na koji komponiram glazbu je, usudio bih se reći, neka moderna klasika. U prvom redu osnova svake moje glazbe je tonalnost, a nakon toga i motivi jazza, etna ili nečeg trećeg. Također, glazba koju skladam je često veoma ritmična i zaista energična, te ono što sigurno pridonosi velikim uspjesima na koncertima je da moje kompozicije gotov uvijek traju ne duže od 7 minuta. Ovdje se mogu ponovo nadovezati na koncert koji sam imao s udaraljkaškim ansamblom "Sudar" u Lisinskom, gdje je u organizaciji Hrvatske glazbene mladeži i Dvorane Lisinski u publici bilo jako puno mladih. Koncert je trajao 75 minuta bez pauze i kada smo završili s koncertom publika je doslovce vrištala kao na rock koncertu! To je najbolji pokazatelj kako se ipak ozbiljna glazba može približiti i mlađoj generaciji, a da oni pri tome zaista uživaju.
Mnogi ne znaju da je zaštita autorskih prava glazbenika potekla upravo od inicijative klasičnih skladatelja u 19. stoljeću. Koliko vam danas znače autorska prava i što mislite kakva će biti situacija u budućnosti s obzirom na trendove digitalnog doba?
Meni osobno izuzetno puno znači zaštita autorskih prava i sva podrška koju u tome imam od Zamp-a. Međutim moram priznati da trendovi digitalnog doba otvaraju neke potpuno nove prostore u kojima mi se čini da će biti jako teško kvalitetno zaštiti autora. Iako sa napretkom tehnologije naravno napreduju i "alati" za "prepoznavanje" glazbe na internetu, gdje je najočitiji onaj na Youtubeu - koji definitivno prepoznaje kada je glazba "nelegalno" korištena. Vjeruje da će na kraju svega najvažnije biti kvalitetno umrežavanje svih sudionika u glazbenom lancu, od autora preko društava za zaštitu autorskih prava do kompjutorskih programera.