Stjepan Marković : ˝Najbitnije je ostati iskren, a publika će to znati prepoznati.˝

Stjepan Marković možda svima i nije toliko poznato ime na hrvatskoj skladateljskoj sceni, ali je zato definitivno ime koje dolazi. O Stjepanu se u medijima mogu naći šture informacije, a najpoznatiji je kao poslovni i privatni partner pjevačice Ivane Radovniković. Njegova skladba ˝Tako rijetko si tu˝, za koju je zajedno s Ivanom napisao i tekst, probila se na prvo mjesto najrelevantnije hrvatske top liste singlova – HR TOP 40.

No osim što sklada za Ivanu, Stjepan djeluje i u zagrebačkoj rock grupi Raspashow, na čijem je mjestu zamijenio Kikija Rahimovskog. Uz formalno obrazovanje završio je i srednju glazbenu školu u Puli, smjer violinist, ali se dolaskom u Zagreb prebacuje na gitaru te posvećuje skladanju, pjevanju i aranžiranju. S obzirom da je mladom paru u zadnje vrijeme krenulo dobro, možemo im samo poželjeti plodnu suradnju u stilu Karla Metikoša i Josipe Lisac. A evo što Stjepan kaže o aktualnom singlu, svojem autorskom radu i uzorima… 

Kako je nastala skladba ˝Tako rijetko si tu˝?

S obzirom da sve svoje ideje za pjesme najčešće snimim na mobitel i iznenadio sam se da je ova pjesma zapravo nastala u svibnju 2011., i to kao melodija odsvirana uz gitaru. Tekst smo Ivana i ja zajedno krenuli pisati i zapravo mislim da smo tu pogodili ono bitno. Naime, smatram da u glazbi u Hrvatskoj, a i općenito, tekst ima najveću važnost dok je zadatak izvođača da prenese emociju i svojim glasom dopre do slušatelja.  Ovu sam pjesmu odmah zamislio u modernom country aranžmanu, pa sam se uz  pomoć Ivana Škunce i odlučio izraditi čitav aranžman od početka do kraja po nekakvoj svojoj viziji.  Drago mi je da smo ovako uspješno prenijeli poruku dalje.

S Ivanom ste i u vezi. Je li lakše raditi pjesme za nju ili grupu Raspashow?

Iako se izvođači razlikuju u svojem izričaju mislim da svaka pjesma može biti izvedena u nebrojeno mnogo varijanti, upravo je u tome čar, izabrati vokal i temperament izvođača koji će najbolje prenijeti tekst i melodiju koju ste zamislili. Ovdje je Ivana bila najbolji odabir. Za Raspashow uglavnom pjesme pišemo Ivan Škunca i ja, i moram priznati nema tu neke filozofije, sati i sati rada, skladanja, sviranja, pisanja tekstova i aranžiranja do kasnih sati. Ima to svoje uspone i padove, ali trenutak u kojem shvatite da je nešto kvalitetno, i da vjerujete u ono što ste napisali je stvarno poseban i vrijedan cijelog puta.

Planirate li u budućnosti možda proširiti svoje autorsko djelovanje te raditi skladbe i za druge izvođače? Ako da, s kim biste voljeli raditi? Imate li kakve uzore?

Ima nekih ideja koje samo dolete i u 10 minuta imate i tekst i akorde i viziju aranžmana, i u tim trenucima obično pomislim ˝Još da mi je Oliver, da to otpjeva˝...  Imam čak i gotovih pjesama koje sam zamislio u izvedbi Hladnog piva... tako da ne bježim od raznovrsnosti, dapače mislim da se glazbom treba igrati i okušati u svim područjima i izričajima. Pjesma ˝Škafetin˝ jedna je od takvih mojih pjesama, za koju je tekst napisao Đuro Zifra na dalmatinskom dijalektu, a koju je Ivana otpjevala uz Klapu Kampanel.

Mislim da sam u poziciji da ponudim nešto novo i kvalitetno svojom glazbom i tekstovima i da je Hrvatskoj glazbi potreban odmak od masovne produkcije kratkoročnih hitova i poskočica, a volio bih surađivati s osobama iz glazbene branše koji u svom radu daju dio sebe u svaku kompoziciju i time stvore nešto novo i posebno.

Što se tiče uzora jako cijenim dobre tekstopisce, bilo da su i autori/izvođači bilo da se radi o bendu ili sličnom sastavu. Mogu izdvojiti Urbana, Gibonnija, TBF, Hladno pivo i Nenu Belana. Uzore tražim i u stranoj glazbi, ali više u aranžmanima i produkciji, pa tako moram spomenuti Ryana Teddera, inače vokala banda OneRepublic koji je i autor i producent na mnogim poznatim pjesmama; ˝Turning Tables˝, ˝Rumor Has it˝ od Adele, pa do Leone Lewis, Beyonce, Maroon5 i dr.

Što vas inspirira, je li lako pronaći inspiraciju za skladbe koje radite? Postoje li određeni žanrovi glazbe koje autorski preferirate ili ste otvoreni za sve?

Ja sam nekakav čudan spoj dečka koji je odrastao na Zeppelinima i Purpleovcima, pa bio metalac, pa punker, a istovremeno završavao srednju glazbenu školu kao violinist. Danas slušam apsolutno sve, i učim od boljih, i mogao bih nabrojati 50-ak bendova i izvođača, ali na kraju jedino je bitno da ono što nosite u sebi prenesete drugima.  Voljeli to drugi ili ne, to ste vi… barem ste iskreni.