Tko stoji iza Massimovih pjesama?
Massimu u posljednje vrijeme prilično dobro ide. Njegov koncert za Valentinovo u Tvornici rasprodan je, te je morao biti dodan još jedan termin. A na HR TOP 40, relevantnoj top listi Instituta hrvatske glazbe koja je privukla pažnju medija i struke, jedini je izvođač s tri skladbe koje pak sasvim solidno kotiraju. No, Massimo u ovom slučaju nije autor i ono što većina publike vjerojatno ne zna, jest tko su kreativci koji stoje iza ovih hitova? Dragan Brnas i Eni Kondić autori su pjesme ˝Gdje smo sad?˝, Predrag Martinjak skladbe ˝Sretan put˝, a Sandro Bastiančić ˝Tišine˝.
Svi autori slažu se kako je nova top lista relevantan izvor informacija, kako za publiku, medije tako i za njih same.
˝Prva reakcija bila je da je to malo više od same top liste. Sumnjao sam u ostale top liste zbog razno raznih razloga, ali ovo mi se čini kao prvi ozbiljan projekt. Nadam se da će potrajati, mislim da nitko nema razloga falsificirati ove podatke. Također HR TOP 40 dobro dođe i kao kontrola rada autorima i izvođačima˝, komentira Bastiančić.
Publiku bi sigurno moglo zanimati kako su uopće nastali ovi Massimovi hitovi?
˝Nekako od samog početka skladanja pjesme ˝Gdje smo sad?˝ misli sam usredotočio na Massima i način na koji bi on otpjevao pjesmu. Znao sam da je to pjesma za njega. Kada otpočetka imate jasnu viziju, k tome još imate sreću da Massimova supruga Eni Kondić piše divne tekstove, uspjeh je zagarantiran. Znali smo što želimo i na kraju svega smo stvorili lijepu pjesmu˝, objašnjava Dragan Brnas.
˝Što se tiče pjesme ˝Sretan put˝, sve je krenulo od remiksa za jednu sasvim pedesetu pjesmu, u procesu rada mi je nadošla nova melodija i tekst da bi na kraju napravio i totalno novi aranžman˝, opisuje svoj put Predrag Martinjak.
Možda široj publici najpoznatiji od trojice autora kao frontmen grupe En Face, Sandro Bastiančić, ima zanimljivu pričicu vezanu uz svoju sadbu: ˝Pjesma ˝Tišina˝ u originalu je na talijanskom jeziku i zove ˝San Vito˝, tj. Sveti Vid, zaštitnik grada Rijeke. Napisao sam tu skladbu koja je lokalnog karaktera još 2007. za festival Melodije Istre i Kvarnera. Pjesma je nakon festivala ostala u ladici, a Massimo je ponudio suradnju i prepjev , pa je pjesma tako dobila jednu nova dimenziju.˝
˝Prva reakcija bila je da je to malo više od same top liste. Sumnjao sam u ostale top liste zbog razno raznih razloga, ali ovo mi se čini kao prvi ozbiljan projekt. Nadam se da će potrajati, mislim da nitko nema razloga falsificirati ove podatke. Također HR TOP 40 dobro dođe i kao kontrola rada autorima i izvođačima˝, komentira Bastiančić.
Publiku bi sigurno moglo zanimati kako su uopće nastali ovi Massimovi hitovi?
˝Nekako od samog početka skladanja pjesme ˝Gdje smo sad?˝ misli sam usredotočio na Massima i način na koji bi on otpjevao pjesmu. Znao sam da je to pjesma za njega. Kada otpočetka imate jasnu viziju, k tome još imate sreću da Massimova supruga Eni Kondić piše divne tekstove, uspjeh je zagarantiran. Znali smo što želimo i na kraju svega smo stvorili lijepu pjesmu˝, objašnjava Dragan Brnas.
˝Što se tiče pjesme ˝Sretan put˝, sve je krenulo od remiksa za jednu sasvim pedesetu pjesmu, u procesu rada mi je nadošla nova melodija i tekst da bi na kraju napravio i totalno novi aranžman˝, opisuje svoj put Predrag Martinjak.
Možda široj publici najpoznatiji od trojice autora kao frontmen grupe En Face, Sandro Bastiančić, ima zanimljivu pričicu vezanu uz svoju sadbu: ˝Pjesma ˝Tišina˝ u originalu je na talijanskom jeziku i zove ˝San Vito˝, tj. Sveti Vid, zaštitnik grada Rijeke. Napisao sam tu skladbu koja je lokalnog karaktera još 2007. za festival Melodije Istre i Kvarnera. Pjesma je nakon festivala ostala u ladici, a Massimo je ponudio suradnju i prepjev , pa je pjesma tako dobila jednu nova dimenziju.˝Kako autori nalaze inspiraciju, kako se stvara budući hit?
˝Ne postoji formula po kojoj se stvara pjesma. Nekada pišete namjenski za određenog pjevača pa su vam njegove pjesme smjernica. Ipak, kao i većina autora, inspiraciju tražim ili ona sama bude isprovocirana od 'običnih' stvari poput ljubavi, tuge, sreće, životnih situacija. Za mene ne postoji doba dana ili godine za koje mogu reći da sam više ili manje produktivniji. Nažalost pod pritiskom današnjeg životnog tempa i obaveza ne mogu skladati onoliko koliko bih zbilja želio˝, objašnjava Brnas.
˝Inspiracija je nešto što ti se dogodi kad najmanje očekuješ i čini po meni možda 5 do 10 % od onog što na kraju završi u eteru, ostalih 90% sastoji se od sjedenja, sjedenja, kave, sjedenja, preslagivanja, mijenjanja, sjedenja pa nakon nekih 100 do 200 radnih sati dobijete cca. 3-4 minute glazbe s kojom ste skoro pa zadovoljni˝, nadovezuje se Martinjak.
˝Kao autor ponekad jednostavno nemam vremena čekati trenutak inspiracije, već samo prionem poslu i pjesma tako nastane. Iako me ljudi možda bolje znaju kao izvođača, dobro mi je došao ovaj izazov. Osjećam veći zadatak i odgovornost˝, komentira Bastiančić svoj pristup.
Jesu li autori očekivali ovako dobar prolaz kod hrvatske publike? Može li se hit predvidjeti?Predrag Martinjak je zadovoljan, kako kaže, ˝presudom˝ publike: ˝Pomalo i jesam očekivao dobar prijem kod hrvatskih slušatelja i to isključivo zbog razloga da je to brza pjesma kakvih Massimo nema puno, što ju izdvaja iz ostatka albuma. Međutim, to što mi autori očekujemo ništa ne mora značiti jer konačni sud, bolje reći presudu, uvijek donesu slušatelji, a u ovom slučaju sam, priznajem, vrlo zadovoljan 'presudom'.˝
˝Bio bih lažno skroman, a vjerujem da bi se većina autora složila sa mnom, da nisam bar priželjkivao. Jer sve što ja i ostali autori radimo na kraju treba potvrdu kod slušatelja i publike koja tu glazbu sluša, živi, i na kraju svega odrasta uz nju. Morate biti sretni kada nešto dobro napravite, kada toliko vremena odvojite skupa sa svim glazbenicima, aranžerima koji sudjeluju u procesu jer tada znate da vaš trud nije bio uzaludan i da negdje sada netko sluša vašu pjesmu i uživa u njoj˝, priznaje Dragan Brnas svoja očekivanja.
˝Veseli me da se pjesma našla u top 40. Naime, Massimova je verzija izašla prije skoro godinu dana tako da me raduje da je dosta dugo u eteru i da ju hrvatska publika prepoznaje kao kvalitetnu˝, zaključuje Sandro Bastiančić.