Intervju - Eduard Botrić: Na pjesmu "Srce zna" potrošene su stotine sati rada
Za neke stvari nikada nije kasno. To definitivno može potvrditi Eduard Botrić, aranžer, producent, skladatelj i glazbenik iz Splita čija je pjesma "Srce zna" nakon 18 godina "skrivanja" u ladici na nedavno završenom Festivalu 18. Večeri dalmatinske šansone Šibenik, u izvedbi klape Iskon, osvojila 1. Nagradu ocjenjivačkog suda i Nagradu za najbolji aranžman. Tim smo povodom razgovarali s Eduardom o dojmovima, samoj pjesmi ali i budućim glazbenim planovima i izazovima.
1. Autor ste glazbe i aranžmana pobjedničke pjesme "Srce zna" s Festivala dalmatinske šansone Šibenik koji je ove godine proslavio punoljetnost. Koliko Vam znače ova priznanja struke?
Svako priznanje čovjeku godi, pogotovo ako je došlo od struke jer znači da nešto dobro radiš i na neki te način obvezuje da nastaviš tako. Bez velikog rada nema ni priznanja - samo na ovu pjesmu su potrošene stotine sati rada, jer sam sebi nekako najveći kritičar. Posebno me raduje da su o nagradi za aranžman odlučivali članovi festivalskog orkestra i dirigenti i mislim da bi to bila lijepa praksa koju bi u budućnosti mogli usvojiti i drugi festivali u zemlji.
2. Rekli ste nam da je pjesma nastala prije 18 godina. Jakša Matošić, autor teksta, otkrio je da je tada pisao tekst na Vašu glazbu (što mu pomalo predstavlja enigmatični način pisanja) dok ovaj uspjeh pjesme doživljava kao njezino svojevrsno "uskrsnuće". Možete li nam reći još neke detalje o njezinom nastanku i planirate li se nakon ovih pozitivnih reakcija više posvetiti autorskom radu s obzirom da je do sada Vaš primarni posao ipak bio producentski?
Zanimljiva je priča vezana za tu pjesmu. Toni Kesić je otpjevao demo snimku s namjerom da konkuriramo za Melodije hrvatskog Jadrana, međutim zakasnili smo na natječaj i pjesma je ostala u ladici. Ja sam se posvetio svom poslu - aranžiranju i pomalo glazbenoj produkciji. Tek dolaskom Tonija u klapu Iskon, u potrazi za pjesmama koje bi snimili, on se sjetio ove i na obostrano zadovoljstvo smo je uspješno realizirali. Jako sam sretan zbog toga. Moram dodati da Tonija smatram jednim od najboljih interpretatora na našoj sceni i klapa Iskon je samo obogatila svoj prepoznatljiv zvuk njegovim dolaskom. U pauzama rada za druge uvijek raduckam nešto svoje tako da nije isključeno da se ponekad pojavim kao autor, pogotovo sada kad me krenulo, ha ha ha.
3. Radili ste glazbu za film „Vjerujem u anđele“, aranžirali glazbu za dramsku seriju „Larin izbor“… Predstavlja li Vam filmska glazba izazov kojem se želite više posvetiti u budućnosti?
Filmska glazba mi je nešto fantastično, taj spoj zvuka i slike je nešto prekrasno. Zahvaljujući Damiru Mihanoviću Ćubiju koji mi je prepričao scenarij filma „Vjerujem u anđele“ poželio sam upoznati redatelja Nikšu Sviličića i ponuditi mu skladanje glazbe za film. Vjerojatno sam bio toliko samouvjeren i željan tog posla da mi je Nikša nakon jednog telefonskog razgovora ukazao povjerenje i eto - mojih prvih 18 minuta filmske glazbe je iza mene. Definitivno se želim posvetiti filmskoj glazbi, ali nažalost to ne ovisi samo o meni.
4. Giuliano, Klapa Cambi, Alen Nižetić, Jole, Neno Belan, Tonči Huljić i Madre Badessa, Dražen Zečić, Magazin, Tedi Spalato, Danijela Martinović, Matko Jelavić...
Surađivali ste s brojnim hrvatskim izvođačima i kantautorima. Koliko se teško prilagoditi njihovim individualnim zahtjevima? Izgleda li put do finalne pjesme kod svih jednako, ili se ipak razlikuje u pojedinim segmentima? Možete li izdvojiti neku suradnju?
Teško je izdvojiti, ali pokušat ću. Neno Belan mi je ukazao povjerenje za suradnju kad sam imao 22 godine, na početku njegove samostalne karijere i hvala mu na tome. Tonči Huljić, inozemne suradnje, grupa Bond, Maksim Mrvica, nekoliko sapunica. Tedi Spalato - „Porin“ za najbolji album. Prva suradnja sa Zečićem urodila je njegovim velikim hitom „Ima li nade za nas“. Gibonni - pet godina u pratećem bendu, dva koncertna Dvd-a. Uh, nezahvalno je ovako izdvajati jer svaka suradnja nosi neko novo iskustvo i u svakoj se nauči nešto novo. Svaki izvođač ima neku svoju posebnost, svoj senzibilitet, svaka pjesma je projekt za sebe i nikada se ne zna kako će završiti i koliko će vremena proces trajati.
5. Hrvatsko društvo skladatelja ove godine slavi 70. rođendan. Prošle su nas godine napustili ugledni članovi Društva: Stjepan Mihaljinec, Krešimir Oblak, Zvonimir Balog, Miljenko Prohaska, Tomislav Simović… ove Arsen Dedić, Kemal Monteno, Krešimir Stipa Bogutovac, Ivan Vanja Lisak… Možete li izdvojiti skladatelje koji su, po Vašem mišljenju, značajno utjecali na hrvatsku glazbenu povijest i kulturu i mijenjali je? Možete li izdvojiti nekog od mlađih, živućih autora, koga posebno cijenite?
Da, nažalost puno velikana s hrvatske scene su nas napustili ali srećom ostaju njihova djela. Iako se stalno spominje kriza autorstva mislim da u Hrvatskoj ima puno jako talentiranih autora. Imam privilegiju surađivati s Matkom Šimcem koji je kompletan autor, dakle piše profinjene melodije i ima jako dobre tekstove i vjerujem da ćemo tek čuti njegove najbolje pjesme.