Intervju: Olja Dešić

Olja Dešić svestrani je glazbenik, autor i producent čiji je najnoviji projekt realizacija mjuzikla "Sušak, Sušak" za kojeg je Dešić napisao glazbu. Mjuzikl specifičan po zanimljivoj glumačko-pjevačkoj postavi i čakavskom dijalektu svoju će premijeru imati 12. rujna u Hrvatskom kulturnom domu, a gdje drugo nego na Sušaku!

U pauzi koncerata s Nenom Belanom i Fiumensima te završnim probama za mjuzikl, Olja je pronašao malo vremena i za nas...

Otkud ideja za mjuzikl o Sušaku, i još na čakavštini? Kako i kad se dogodio prvi „klik“?

Još 2007. sam primio neke tekstove i ideje Mensura Puhovca koji je moj susjed na Vežici, riječkom kvartu. Preciznije sušačkom, haha... Odmah sam zavolio jednostavnost izraza i melodičnost teksta. Kroz nekoliko godina nastao je song po song za klavirom, neke osnovne demo snimke, pa cijeli tekst. Sve je to jedna spontana priča koja je rezultirala mojim uspješnim dogovorom s HNK I. pl. Zajca u Rijeci o koprodukciji naše dvije institucije i, najvažnije, spojena dva ansambla. Studio Maraton je naime u koprodukciji s kazalištem u ovom projektu.

Možeš li čitateljima ukratko približiti radnju mjuzikla?

Predstava na duhovit način opisuje uspone i padove nekadašnjeg grada Sušaka koji je prošao raznorazne političke promjene. Sve iz pogleda jednostavnih ljudi, vlasnika oštarije kroz koju svi oni prolaze i za čijim stolom rješavaju sve svjetske probleme. Stariji se bave politikom, nacionalnim identitetom, a mladi se zaljubljuju i bore za slobodu. Željeznički kolodvor Sušak čudno se izgradi, još čudnije sruši. Jer radi se o periodu od 1939. sve negdje do 1975. godine. Sve u maniri Comedie Dell' Arte uz stripovsku scenografiju Damira Šegote. 

Jesu li Rijeka i Sušak s ovim mjuziklom dobili svoju „Malu Floramye“ ili „Sušački (sic!) akvarel“? 

Svakako je Tijardović prokopao duboku stilsku brazdu koja je genijalno spojila umjetnost i "narod". Sigurno i mi idemo tim putem. Međutim, ja to zvukom radim u pop/jazz kombinaciji, no tekstom i glazbom je vrlo pitko i uhu privlačno. U mojem kraju glavni uzor mi je pak Vjekoslav Knežević, šansonjer iz naroda koji je napisao predivne pjesme, uz gitaru. Ako se ijedna naša pjesma približila njegovoj "Mom zavičaju", bit ću neopisivo sretan.

Tko čini glumačko-pjevačku postavu mjuzikla? Kakve su bile njihove prve reakcije na ovu ideju?

Glumci i pjevači su kombinirani. Studio Maraton je pozvao Maria Lipovšeka, Damira Kedžu i Katju Budimčić za tri glavne uloge. Sve su to iskusni glazbeno scenski radnici i moje je mišljenje da im je ovaj mjuzikl po mjeri 100%. 
Također smo dogovorili redatelja Edvina Liverića, scenografa Damira Šegotu, band i prateće vokale. Tu su i glumac Nenad Vukelić i mladi debitant u glumi, a vrhunski talent u glazbi, Frano Živković.  
HNK je uveo Oliveru Baljak, Denisa Brižića, Antona Plešića, Lucia Slamu, dio zbora i orkestra. Velik pogon, jako se veselim trenutku kad u "rupi" prvi put dignem ruke za uvertiru. Mislim da su svi zadovoljni svojim sudjelovanjem. 

Iz zanatske perspektive – kako je tekao proces stvaranja glazbe na već gotov tekst? S kojim se tu izazovima skladatelj u pravilu susreće?

Mislim da i inače najbolje pišem na gotov tekst. Malo ga, naravno, i sam dorađujem kako me glazba pita. Razni su tu izazovi. Mislim da su ipak neke stvari najvažnije: koji je kontekst oko samog songa i poruka, emocija koja se šalje. Zadatak je raznježiti, rastužiti, nabrijati gledatelja. Kako je ovo ujedno mjuzikl jedne epohe, pazi se i na glazbeni stil, usklađen s kostimima, scenom, pričom....
Ima i dosta scenske orkestralne glazbe, pratim emociju, tempo radnje. Velik posao, uz kompletan profesionalni raspis i uvezenu partituru i dionice...

Imaš li neki savjet za svoje kolege koji se odlučuju na takvo što?

Hm... Ne znam sto bih ikome preporučio. Uložio sam jako puno svojeg vremena, dodatno se educirao za orkestraciju filmske glazbe ovih godina i, eto, dajem u ovaj projekt sva svoja najbolja znanja i mogućnosti koje posjedujem 2015. godine. Ipak, poručujem svima: budite hrabri i uporni.

Koja je budućnost songova nakon mjuzikla? Mogu li oni funkcionirati kao samostalna djela u repertoarima naših izvođača?

Songove je snimio band Sušak Sušak u kojem su Marko Jurić, Dino Ivelja, Zoran Majstorović, Zvonimir Radišić, Dorian Cuculić, uz gostovanje Branimira Gazdika na bubnju, Anamarije Martinčić na violini i pratećih vokala Studija Maraton. U planu je audio verzija predstave, u formatu radio drame, u kojem je i soundtrack.
Dva ili tri songa mogu funkcionirati van predstave, pa ćemo ih i plasirati, no glavni je cilj ispunjen u samoj predstavi.

Aktivan si u gotovo svim glazbenim segmentima, od pop, rock, etno preko filmske, pa evo i kazališne glazbe... Postoji li još neko neistraženo glazbeno područje koje ti predstavlja izazov i s kojim bi se volio u budućnosti pozabaviti?

Počeo sam se napokon konkretnije educirati u jazzu, završio sam jazz aranžiranje na Berkleee Online kao jedan od tečaja specijalizacije na kojoj radim zadnjih godina. Najvažnije što sam tamo doradio je aranžiranje za Big band. Sve više simfonijski orkestriram, praksom sam sve zadovoljniji svojim partiturama i mislim da ta područja nude sve više neotkrivenih slojeva. Glazbenik ih samo treba prepoznati i raditi na sebi.  

U nekim sam se, dakle, područjima aranžiranja specijalizirao i to mi paše. Zapravo, iako sam naoko u svemu, suzio sam interes i pronašao cilj i sredstvo. 

Za kraj,  postoji li šansa da „Sušak, Sušak“ prođe tunel Tuhobić da ga vide i ostali krajevi Hrvatske?

Svakako, imamo razne ideje gostovanja, pa čak i ona inozemna i vjerujemo u njihovu realizaciju. No, neka prvo predstava zaživi.

Više o mjuziklu na hnk-zajc.hr/predstava/susak-susak-cakavski-mjuzikl/