Mikael Eldridge Count: Korporacije zarađuju, kreativci gladuju!
Mikael Eldridge Count nezaobilazno je ime američke glazbene industrije i renomirani producent čiji profesionalni CV uključuje suradnje s imenima kao što su Frank Sinatra, Rolling Stones, Radiohead, DJ Shadow, No Doubt, New Order, RUN DMC i mnogi drugi. Uz studijski rad, Count je zarađivao kao djelatnik brojnih izdavačkih kuća (Verve, Polygram, PopMafia, Ubiquity), sviračku karijeru gradio je u bendovima Halou i Inu stoga se može reći kako poznaje glazbenu industriju sa svih strana.
Na nedavno održanoj glazbenoj konferenciji MENT u Ljubljani, Count je predstavio svoj film „Unsound“ koji bi službeno trebao biti objavljen krajem godine. Također, pronašao je vremena i za susret s predstavnicima Odjela za odnose s javnošću HDS ZAMP-a ispričavši sve o svom filmskom projektu, današnjem položaju umjetnika i stanju svjetske glazbene industrije...
Vaš film Unsound nalazi se u završnoj fazi. O čemu se točno radi, koja pitanja postavlja film?
Namjera mi je bila informirati prosječnog fana glazbe na koji način digitalno doba utječe na kreativce. Ukratko, njih se značajno eksploatira, bilo da je riječ o piratstvu ili legalnim streaming servisima.
Kakav je danas položaj umjetnika i kreativaca u glazbenoj industriji? Možemo li ih opisati kao „ugroženu vrstu“?
Pa, kreativci sigurno nisu ugroženi budući da danas ljudi stvaraju mnogo više nego prije. Zalihe kreativnosti itekako postoje. Problem je što umjetnici više ne mogu sami sebe financijski uzdržavati stoga su prisiljeni prihvaćati svakodnevne poslove, od 9 do 17. Slijedom toga, oni više ne mogu stvarati sva ona djela u kojima svi uživamo. To je zabrinjavajuće. U ekosistemu bi trebalo biti dovoljno novca da kreativac može dostojno živjeti od svog rada i svoje fan baze. Tehnološke kompanije i piratski sajtovi svakako nemaju tih briga.
Tko su glavni dionici glazbene industrije? Kako je raspoređena moć među njima?
Trenutni „pobjednici“ glazbene industrije su agregatori poput Googlea, YouTubea, Spotifyja, Applea itd. Ubiru maksimalnu zaradu bez ikakvih investicija u umjetnike. Kreativci su fokusirani na vlastito preživaljavanje, dok distributeri lijepo zarađuju od njihovih proizvoda. U „starom“ glazbenom biznisu, izdavačke kuće su zarađivale lijep novac, na trenutke možda čak i previše, ali su također i ulagale u glazbenike, izlažući se pritom i određenom riziku. Tehno kompanije danas ubiru još veću zaradu, ali bez ikakvih rizika i ulaganja u umjetnike. Koristeći naš sadržaj privlače online publiku, a kasnije mogu prodati svoju kompaniju, podatke ili izaći na burzu i zaraditi novac. Ništa od toga, naravno, neće ići umjetniku. Uz pomoć investitora s Wall streeta, danas te kompanije svoja carstva grade na leđima kreativaca.
U kojem je trenutku u posljednjih 20 godina sve pošlo ukrivo?
Situacija s Napsterom bila je jedan od važnijih momenata, uz još nekoliko njih. Također, pogreška je bila dopustiti Larsu Urlichu iz Metallice da postane jedan od glasnogovornika glazbene industrije. Umjesto sudskog gonjenja krajnjih korisnika zbog ilegalnog downlada, trebalo je ići za internet providerima i piratskim sajtovima. Majka svih problema bilo je, zapravo, pružanje imuniteta i sigurnog utočišta („safe harbour“) tim providerima i tehno kompanijama. Sve je to zatim vodilo prema piratstvu, a kasnije i kompanijama koje pokreću streaming servise. Njihov koncept čini se sjajan, ali Spotify, primjerice, nudi glazbu gotovo besplatno, a umjetnicima plaća mrvice. To im prolazi budući da je jedina alternativa streaming servisu – piratizirana glazba.
Zbog čega su izdavačke kuće na tako lošem glasu?
Njih se nepravedno portretiralo kao zlo sve do pojave Napstera. Podsjećam da su izdavačke kuće ulagale u glazbenike. No, koliko je Napster uložio u njih? Spotify? Kim Dot Com? Pitam se tko onda zaslužuje tako lošu reputaciju?!
Što umjetnici mogu napraviti, individualno i kolektivno, kako bi zauzeli što bolji položaj za sebe?
Sada je najvažnija pronaći kolektivni glas. Content Creators Coalition je, primjerice, polazna točka. Svakako preporučam posjet http://www.c3action.org
Općenito govoreći, umjetnici danas baš i nemaju mogućnosti birati kako će se njihova glazba distribuirati, pogotovo ako još nisu dovoljno poznati. Glavni cilj nekog nepoznatog benda je skrenuti pažnju na sebe što uključuje plasman njhove glazbe na sve dostupne servise. Tek kad postanu dovoljno poznati, mogu si priuštiti brisanje svoje glazbe s digitalnih servisa i usmjeravati svoju publiku prema „poštenijim“ platformama poput iTunesa ili Bandcampa ili prodavati glazbu direktno sa svojih web stranica. Umjetnici moraju bolje objasniti svojim fanovima kako da ih podržaju kako bi i dalje stvarali glazbu za njih!
Što biste savjetovali mladim glazbenicima i kreativcima?
Morate razumjeti kako funkcionira glazbena industrija i biti korak ispred! Još važnije je raditi na razvoju te industrije i ne prihvatiti je zdravo za gotovo.
Ne bih htio da se mlade deprimira sa svim ovim. Oni trebaju djelovati! Trebali bi se organizirati, zauzeti za sebe i ohrabriti druge da naprave isto. Zajedno možemo biti jači od korporacija koje nas eksploatiraju posljednjih godina!
Imate li, na kraju, neki odgovor na sva svoja pitanja?
Rješenje je, zapravo, iznenađujuće jednostavno: fanovi trebaju ponovno početi podržavati umjetnike! Ne može sve biti besplatno.
Osim toga, postoje i neka konkretna rješenja koja mogu doprinjeti boljitku:
Sve zemlje trebaju imati svoje društvo za zaštitu umjetnika. Ta društva bi trebala voditi baš umjetnici, ne izdavačke kuće ili nekakve tehno kompanije. Ta društvo bi moglo utjecati na politiku koja se tiče Interneta, autorskih prava itd.
Prave tehnološke platforme još uvijek ne postoje. Radim na jednom rješenju, ali vjerujem da će ih u budućnosti biti mnogo. Oslanjanje na kompanije da kreiraju najbolje solucije za umjetnike dosad se nije najbolje isplatilo.
Fanovi, na kraju, trebaju znati što se zaista događa. Oni još uvijek nisu ni svjesni problema. Većina ih sluša svoju glazbu na iPhoneu bez da razmišlja što umjetnik ima od svega toga. Potrebno je proširiti poruku, potrebna je edukacija. To je razlog zašto sam napravio film Unsound.
Trailer za film Unsound pogledajte ovdje.
Foto: David Lotrič (MENT) / HDS ZAMP press